Umjesto okretanja saradnji i izgradnji zajedničkog prosperiteta sa komšijama, po uzoru na Francusku, Veliku Britaniju, Njemačku i druge zemlje zapadne Evrope nakon Drugog svjetskog rata, establišment iz Beograda konstantno održava tenzije nadajući se promjeni granica i uspostavljanju ponovne hegemonije nad prostorom bivše Jugoslavije.
Autokratski centri moći ispipavaju odlučnost zapada i njegovu spremnost da štiti demokratske vrijednosti. Ako pobjedi autokratija, onda je Evropa doprinijela urušavanju vlastitih proklamovanih demokratskih principa u Bosni i Hercegovini.
Umjesto da priznaju odgovornost za pokolj, ultranacionalistički političari iz Republike Srpske i njihovi pomoćnici su proteklih 26 godina proveli negirajući da ono što se dogodilo u Srebrenici predstavlja genocid, besramno fabrikujući alternativne i lažne scenarije.
Vidimo kako se odredbe Dejtonskog sporazuma mnogo ne razlikuju od Rezolucije 2604 po pitanju vojnog prisustva NATO snaga na teritoriji Bosne i Hercegovine, jer NATO ima pravo stalnog prisutva u BiH, i njegovo učešće se reflektira putem njegovih raspoloživih efektiva, a geografski i politički odgovara nadležnosti Vrhovnog štaba savezničkih sila u Evropi, kao i Sjevernoatlantskog vijeća NATO-a.
Ne treba zaboraviti ni činjenicu da uspon Kine mnogi u Rusiji percipiraju kao prijetnju. Sve veća ovisnost Rusije o Kini zbog širokih zapadnih sankcija također može doprinijeti ruskom nezadovoljstvu naspram Kine.
Samo godinu dana nakon pokretanja kineske Inicijative "Pojas i put", pod pokroviteljstvom Rusije osnovana je Euroazijska ekonomska unija (EAEU). Osnivanje te organizacije, prema nekim analitičarima, predstavlja dokaz zabrinutosti Moskve zbog dominacije Kine u regionu i pokušaj da se suprotstavi njenom rastućem utjecaju.
Svakim danom jača podrška za usvajanje ovakve rezolucije. Do sada je oko 60 zemalja ko-sponzoriralo rezoluciju, dok je veći broj zemalja odlučio da je podrži, ali ne i da je ko-sponzorira. Neke stalne članice (SAD, Velika Britanija i Francuska) će dati podršku.
Dakle, kao rezultat rata u Ukrajini vidimo kako Poljska i Turska dobijaju na značaju, dok ga Kina gubi. Ima mnogo i drugih odjeka. Odabrao sam ova tri, ako već nije očigledno, jer sam u svojoj knjizi “Sljedećih 100 godina” predvidio uspon Poljske i Turske i pad Kine.
Oni praktično žele vratiti integracijski evropski i euroatlanski voz na početne postavke, razbiti njegov kolektivni sistem odlučivanja na više potencijalno suprotstavljenih polova od Pariza, Berlina, Londona ili Ankare. Međutim, niko od uvodničara nije problematizirao šta slijedi iza toga?
Jinping, kao i Putin, želi da promijeni sistem, ali ne može sebi priuštiti previše poremećaja. Kineska ekonomija je toliko isprepletena s ostatkom svijeta da bi se bilo kakva turbulencija, koju bi Peking eventualno mogao izazvati, mogla vratiti kao bumerang.
« Prethodna 1 2 3 4 5 … 9 Sljedeća »
