Deregulacija u avio saobraćaju posljednjih nekoliko decenija doprinijela je ubrzanom kretanju roba i ljudi, a samim tim pokrenula i ogromne neiskorištene resurse u svijetu. Mnogim nerazvijenim zemljama, lakše kretanje ljudi pružilo je priliku da poboljšaju turističke usluge i kreiraju masovnije zapošljavanje radne snage. Ako se tome doda i ekpanzija u IT sektoru i povezivanje putem društvenih mreža, svaka tačka na planeti postala je vidljiva, pa i privlačna za posjetu turistima. Avio i IT industrija kreiraju globalno selo i samim tim stvaraju preduslove za mogućnosti razvoja diljem planete.

Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, postoji duga tradicija u avio industriji, istina više u vojnoj nego u civilnoj avijaciji. Podsjetimo da je zbog svog geostrateškog položaja za odbranu bivše Jugoslavije, naša država bila centar vojne avijacije sa gusto raspoređenim vojnim aerodromima, od kojih su svakako najznačajniji Željava u Bihaću kao prvom po obimu saobraćaja, zatim Dubrave kod Tuzle, i na kraju Mostar. Pored razvijene aerodromske infrastrukture u BiH su se proizvodile i vojne letjelice (Soko, Galeb, Jastreb) u Mostaru kao i mlazni motori, te druge avionske komponente. Civilni avio saobraćaj u samoj Bosni i Hercegovini bio je u drugom planu, s obzirom na to da su letjelice i posade tadašnjih domaćih prevoznika (JAT, Inex-Adria i Avio Genex) bile bazirane na beogradskom i zagrebačkom aerodromu. Možemo zaključiti da ozbiljnija tradicija u komercijalnom avio transportu u našoj zemlji skoro da i ne postoji, što objašnjava inferiorno avijacijsko znanje. Od sticanja nezavisnosti naovamo, nekadašnji vojni aerodromi stavljeni su u civilnu upotrebu te predstavljaju vrijedan potencijal koji je nužno eksploatisati. Na relativno malom geografskom prostoru nalaze se četiri međunarodna aerodroma (Banja Luka, Mostar, Sarajevo i Tuzla) a u toku su i radovi na osposobljavanju aerodroma Bihać za komercijalne operacije.

U vremenu globalizacije, avijacija, kako vojna tako i civilna, predstavlja podjednako važan ekonomsko-sigurnosni element svake razvijene države. Brojne su koristi zbog kojih je uloga ove industrije vitalna za razvoj lokalnih ekonomija. Turizam, trgovinska razmjena, brži transport domaćih roba na svjetska tržišta kao i razmjena znanja kroz poslovna i akademska putovanja, značajno utiču na smanjenje nezaposlenosti. To su samo neke od vidljivijih pogodnosti avio industrije. Zračni prevoz, pored toga što otvara kopnom nedostižna međunarodna tržišta, povećava i ukupnu efikasnost poslovanja te često predstavlja značajan faktor prilikom donošenja odluke o investiranju. Međutim, u zemljama gdje je inferiorno avijacijsko znanje, teško da se mogu iskoristiti razvojni potencijali u ovoj važnoj industrijskoj grani.

Zahvaljujući deregulaciji, avio saobraćaj u Evropi i svijetu doživio je veliku ekspanziju u periodu od 1990. do 1998. godine, koji je bio težak period za našu, ratom opustošenu zemlju. Zbog toga postoji djelimično opravdanje za razumijevanje naše slabe posvećenosti ovom važnom sektoru za napredak. Isto tako, ne možemo ignorisati činjenicu da su pomenutom ekspanzijom tržišne barijere postale više, a tržište konkurentije. Za razvoj avio industrije, koja je specifična po svom međunarodnom karakteru i jakoj međunarodnoj konkurenciji, potrebni su kadrovi sa internacionalnim iskustvom i obrazovanjem. Moramo biti svjesni da avio kompanije ne posluju lokalno te da svaka letjelica svojim polijetanjem zapravo postaje regionalni ili globalni takmičar. Ova vrlo jednostavna tvrdnja uz nedostatak tradicije u civilnoj avijaciji, tj. konkuretnog znanja, objašnjava brzo gašenje devet avio kompanija osnovanih u BiH u periodu od 1994. do 2014. godine.

Institucije i kompanije koje čine strukturu naše avio industrije, u kontekstu putničkog i kargo prevoza čine: Direkcija za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine (BHDCA), Agencija za pružanje usluga u zračnoj polovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA), međunarodni aerodromi (Banja Luka, Mostar, Sarajevo i Tuzla) te kompanije Icar-Air i Fly Bosnia. U zemljama u razvoju, kakva je i naša, avijacija nosi određeni znak prestiža, zbog potrebnih stručnih znanja, pa je jako važan kvalitet kadra koji upravlja sistemom. Od funkcionisanja kompletnog sistema u ovom, strateški značajnom polju, zavisi i napredak privrednog razvoja od kojeg bi u konačnici imali koristi svi građani Bosne i Hercegovine.

Kako bi se iskoristili potencijali koje nudi ispravna implementacija svjetskog znanja u ovoj oblasti, potrebno je istovremeno pristupiti rješavanju svih prepreka koje su povezani poput „sistema spojenih posuda“. Ohrabruje činjenica da postoji veliki broj mladih i izuzetno motivisanih ljudi koji gaje strast prema zračnom saobraćaju, a koji bi uz edukaciju i mentorstvo međunarodnih eksperata brzo stasali u konkurentne kadrove. Tako educirani kadrovi mogu dati dodatni doprinos postojećoj infrastrukturi kako bi se uspostavio održiv model avio saobraćaja, bilo da je riječ o avio prevoznicima ili o jednom od naših međunarodnih aerodroma. Ovakav pozitivan zaokret u kratkom roku je mnogo realnije očekivati u privatnom sektoru kao što je npr. Fly Bosnia, a zasigurno bi se pozitivni trendovi prenijeli i na poslovanje relevantnih državnih institucija. Kao što smo rekli, širenje industrije bi uveliko pomoglo turizmu u koji polažemo velike nade kao i izvozu, te pozitivnom imidžu i promociji zemlje. U konačnici, došlo bi do smanjenja stope nezaposlenosti.

Kroz svoju dugu historiju građani Bosne i Hercegovine iznalazili su način da provedu svoju zemlju kroz krize i da iskoriste razvojne šanse koje su im se pružale. U zlatno doba Srednjovjekovne Bosne, naša domovina je uživala status trgovačkog čvorišta između istoka i zapada, koji je bio pokretač njenog prosperiteta. Stanovnici Srednjovjekovne Bosne znali su vrlo dobro iskoristiti svoje komparativne prednosti koje su pretvarali u društveni razvoj u to doba. Dizajn moćnih bosanskih topova tog vremena kao i bosanski mač, koristile su gotovo sve evropske sile tog vremena, što je Bosni kreiralo imidž države vrijedne poštovanja. Avio industrija, i vojna i civilna, predstavljaju važne razvojne prilike u našem vremenu koje, poput naših predaka, moramo iskoristiti. Geografska pozicija Bosne i Hercegovine nudi pretpostavke za bolje pozicioniranje na nebu, naročito kada je riječ o regionalnom avio transportu na europskom kontinetu. Leteći iznad oblaka širom naše planete, kao pilot na avionu Boeing 747, spoznao sam da nebo nije granica već najbolje vezivno tkivo, most za bilo gdje!