Kada je početkom 2020. godine izbila pandemija Covid-19, počeo je rasti i strah kako će se ta situacija odraziti na globalni lanac opskrbe hranom. Nestašice u supermarketima diljem Sjedinjenih Američkih Država, uzrokovane paničnom kupovinom i promjenama na tržištu snabdijevanja od institucija i restorana do maloprodajnih prodavača, pokrenule su početni strah od skoka cijena hrane na tamošnjem tržištu. Paralelno s tim, mjere suzbijanja virusa i neizvjesnost u pogledu globalne trgovine robom, izazvale su zabrinutost na svjetskom nivou.

Ubrzo su počela poređenja sa kretanjem cijena hrane tokom globalne krize koja se desila 2007. i 2008. godine, jer su početkom pandemije neke zemlje počele uvoditi restrikcije izvoza kako bi zaštitile zalihe hrane za svoje stanovništvo. U tom periodu 2007. i 2008. godine, usljed nepovoljnih vremenskih prilika i gubitaka usjeva, u kombinaciji sa skokovima cijena nafte i globalnom recesijom, došlo je do rekordno visokih cijena hrane. Time su bile najviše pogođene države koje se oslanjaju na uvoz hrane, što je rezultiralo i širokim društvenim nemirima.

No, uprkos takvim strahovima i nekim ranim protekcionističkim ponašanjima država, globalna poljoprivredna trgovina se nije zaustavila tokom pandemije Covid-19. Kretanje cijena osnovnih namirnica poput kukuruza, pšenice i riže, ostalo je stabilno na većini globalnih tržišta. Cijene hrane čak su pale u ranoj fazi pandemije, a izvozna ograničenja dosegla su vrhunac u 22 zemlje, što predstavlja manje od 5 posto svjetske trgovine žitom. Taj poremećaj na tržištu je samo dio onoga što se dogodio prije više od deset godina tokom svjetske ekonomske krize.

Danas nema nestašica hrane na globalnom nivou. Nasuprot tome, međunarodne organizacije predviđaju rekordne žetve žitarica za 2021. godinu. U tom smislu ovo vrijeme ne podsjeća na 2007/08. godinu. Ipak, polako, u posljednjih 12 mjeseci, cijene hrane su počele rasti. Indeks cijena hrane UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), koja mjeri cijene uobičajeno rasprostranjene svjetske hrane, porastao je skoro 5 posto samo između aprila i maja, dok je za 40 % posto viši nego u ovo doba prošle godine. Ovo predstavlja najveći pojedinačni porast iz mjeseca u mjesec i iz godine u godinu u posljednjoj deceniji.

Postavlja se pitanje, šta pokreće trenutni rast cijena hrane i kako to utiče na najugroženije ljude na svijetu?

Dugotrajni šokovi opskrbnog lanca tokom pandemije Covid-19

Dugotrajni učinci poremećaja lanca opskrbe tokom pandemije Covid-19 i dalje muče globalni prehrambeni sistem. Iako ova pitanja u vezi s lancem opskrbe nikada nisu uspjela potpuno zaustaviti trgovinu hranom, i dalje se zbog pandemije provode sigurnosne provjere što usporava prelazak granica među državama. S tim u vezi, troškovi prevoza rastu jer čekanje na prevoznike i transportne kontejnere nastavlja rasti na mnogim brodskim koridorima.

U ovom slučaju ne radi se o nestašici određenih roba, nego se dosta tereta nalazi na pogrešnom mjestu, koji je lagerovan u lukama zemalja uvoznica nakon što je pandemija Covid-19 prisilila mnoge brodove da pristanu. Kako lokacija brodova i kontejnera prolazi kroz bolan (i spor) proces usklađivanja s ponudom i potražnjom, troškovi premještanja žita između glavnih tržišta su se više nego udvostručili u odnosu na nivo prije pandemije. Neki govore o istovremenom povećanju troškova hrane i prevoza kao „dvostruki udar“ za zemlje ovisne o uvozu hrane.

Zemlje u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku uvoze više od 90 posto svoje hrane, dok se podsaharska Afrika može pohvaliti s gotovo 45 milijardi dolara godišnjih troškova za uvoz hrane. Globalna recesija uzrokovana pandemijom nesrazmjerno je pogodila zemlje u razvoju koje se oslanjaju na ekstraktivne resurse poput nafte i plina, ili turizma, za jačanje svojih ekonomija. Loši makroekonomski uslovi uticali su na BDP u mnogim zemljama u razvoju i doveli do pada vrijednosti lokalnih valuta i viših cijena uvoza hrane.

Nacije u razvoju, dakle, pate od trostrukog udara: veće cijene robe, povećani troškovi prevoza i čekanja te smanjena kupovna moć.

Povećana potražnja

Iako je povećan stres na teretnom i pomorskom prometu, neke velike ekonomije počinju oživljavati kako pandemija jenjava.  Prevelikom potražnjom od strane velikih zemalja uvoznica hrane (posebno za mesom i žitaricama potrebnim za njegovu proizvodnju) napravljen je pritisak zbog kojeg su se povećale cijene stočne hrane, a posebno kukuruza i soje. Kina se, na primjer, oporavlja od izbijanja afričke svinjske kuge koja je prošle godine ubila veliki dio stada svinja i podigla cijene svinjskog mesa.

U međuvremenu, kako se vozači vraćaju na ceste u Sjedinjenim Državama i Evropi i globalna transportna ekonomija se počinje ponovo kretati, a potražnja za biogorivima brzo raste. Niske zalihe palminog ulja kao izvora biodizela, zbog loših vremenskih uslova i promjena u proizvodnji povezanih s pandemijom, posebno su pridonijele ovom povećanju.

Tržišne prilike koje uzrokuju stalnu potražnju u svakom od ovih sektora hrane, uključujući i hranu za životinje kao i gorivo, signaliziraju trgovcima da se može očekivati ​​daljnje povećanje cijena. Takav ambijent je nedavno doveo i do špekulativne kupovine, što je dodatno povećalo cijene.

Opskrbni šokovi povezani s vremenom

Ova ekonomska dinamika odvija se usred sve veće klimatske krize. Postoje neki strahovi od prinosa i gubitka proizvodnje zbog suše u velikim žitnicama. Brazil je nedavno smanjio projekciju usjeva kukuruza za gotovo 10 posto zbog najveće suše u skoro sto godina, koja ne pokazuje znakove umanjenja.

U međuvremenu, u Sjedinjenim Američkim Državama u Sjevernoj i Južnoj Dakoti, početak sezone sjetve dolazi s nerazumno visokim temperaturama i nedovoljnim kišnim padavnima. U svom mjesečnom izvještaju o usjevima u julu, Ministarstvo poljoprivrede SAD-a (USDA) procjenjuje da će proizvodnja pšenice ove godine pasti za 40 % na sjevernim ravnicama i sjeverozapadu Pacifika. Žetva tvrde pšenice (koja se obično koristi u tjestenini) u Sjedinjenim Američkim Državama vjerovatno će pasti sa 69 miliona barela prošle godine na 37 miliona ove godine.

To se događa nakon što je Teksas potresla zimska oluja koja je pogodila i usjeve hrane i stoku. Jedan tamošnji osiguravač vjeruje da je hrana u vrijednosti od 600 miliona dolara izbrisana, a oluja je uništila lisnato zelje, luk i agrume, uključujući limunove, limete i grejp.

Cijene hrane za potrošače u SAD-u, mjerene indeksom potrošačkih cijena, još se nisu vratile na nivo prije pandemije, zadržavajući se na nivoima gotovo 2,5 posto većim nego u ovo doba prošle godine, a potaknute su posebno povećanjem cijena mesa. Ustvari, očekujući još veće cijene hrane, najveći veletrgovac Sjedinjenih Ameičkih Država koji snabdijeva blizu 3.000 trgovina, Associated Wholesale Grocers, nedavno je kupio 15 do 20 % više zaliha, štiteći se od budućih povećanja cijena.

Tržište je u špekulacijskom stanju, a dionice farmi rastu jer su investitori primijetili da bi proizvodnja žitarica mogla biti samo veliki međukorak prije velikih skokova cijena u budućnosti.

Globalno nije lokalno

FAO-ov indeks cijena hrane treba posmatrati u svjetlu šta on zaista jeste, a to je procjena svjetskih trgovinskih cijena. Ovi globalni trendovi ne odslikavaju pravo stanje na lokalnom tržištu, jer se s većinom proizvedene hrane na planeti ne trguje na međunarodnom nivou. Ono što FAO indeks bilježi jeste globalna trgovina, i to nam daje opšti signal o trendovima, što velikim kupcima robe poput Kine daje mogućnost lakše manipulacije.

Lokalni prehrambeni sistemi mogu se sačuvati od ovih trendova, što može biti dobro ili loše. Samo 20 % lanaca opskrbe hranom u Africi i Južnoj Aziji radi na način kako se to radi u Sjedinjenim Američkim Državama, tj. na način da komercijalni poljoprivrednici distribuiraju hranu sofisticiranim kanalima namijenjenim modernim supermarketima. Ostatak hrane, za razliku od moderne distribucije, uglavnom osiguravaju mali poljoprivrednici koji hranu distribuiraju putem neformalnih tržišta oslanjajući se na složenu mrežu malih preduzeća.

Na početku pandemije Covid-19, dok su globalne cijene hrane padale na tržištima, u nekim mjestima je došlo do ogromnih povećanja cijena zbog prekida lokalnih opskrbnih lanaca, blokada i mjera karantina. Ta situacija je uticala na neformalni sektor kao što su prodavači, trgovci i vlasnici trgovina. Prema procjenama lokalnih tržišta Svjetskog programa za hranu UN -a, cijene hrane porasle su za više od 10 % u 15 zemalja u razvoju u prvom tromjesečju 2020. godine.

Dakle, lokalni lanci opskrbe hranom će, ili povećati cijene usljed globalnih kretanja, ili će uspjeti izolirati lokalne zajednice od svjetskih povećanja cijena. Za većinu zemalja koje zavise od uvoza hrane, cijene će se dodatno uvećati.

Globalna kriza stabilnosti

Njemački statističar Ernst Engel je 1875. godine iznio jednostavno, ali snažno zapažanje: ljudi koji su siromašni troše veći dio svog prihoda na hranu. Ovo zapažanje, poznato kao Engelov zakon, znači da su čak i skromna povećanja cijena danas nepoželjna s obzirom na uticaj koji Covid-19 ima na prihode domaćinstava, posebno u zemljama u razvoju.

U 2020. godini globalna ekonomija se smanjila za približno 5 posto, što je rezultiralo gubitkom oko 500 miliona radnih mjesta s punim radnim vremenom, od kojih su mnogi u sivoj ekonomiji u zemljama u razvoju. Gubici prihoda i sredstava za život definisali su eru pandemije Covid-19.

Glavna priča o panedimiji Covid-19 bio je veliki broj ljudi u urbanim područjima koji su se odjednom našli na pragu gladi zbog pandemije, uglavnom gubeći poslove u neformalnom sektoru i u drugim sektorima poput turizma, transporta i ugostiteljstva. Tradicionalno, glad se smatra ruralnom pojavom, ali ova kriza je onemogućila urbanim ljudima da sebi priušte namirnice u prodavnicama, što je povećalo njihovu nesigurnost, koja je veći problem od same dostupnosti ili opskrbe hranom.

Ovo predstavlja veliki rizik za društvo, jer urbano stanovništvo sa niskim i srednjim prihodima predstavlja populaciju koja će se prva uključiti u nerede i demonstracije zbog poskupljenja hrane. Upravo su te grupe izašle na ulice u više od 40 zemalja u vremenu krize 2007. i 2008. godine prouzrokujući rušenje najmanje dvije vlade. Prema tome, pandemija Covid-19 je stvorila napetu situaciju koja bi se mogla zapaliti zbog porasta cijena hrane.

Već je bilo ranih naznaka nemira koji su posljedica skoka cijena hrane. Na primjer, u februaru je sedam regija u Sudanu proglasilo vanredno stanje nakon nereda povezanih s glađu. U međuvremenu, grupe poljoprivrednika u Argentini protestirale su protiv zabrane izvoza mesa čiji je cilj obuzdavanje brze domaće inflacije. Na Kubi su se organizovali masovni protesti zbog nestašice hrane i lijekova.

Kriza bez presedana

Dugotrajni izazovi u lancu snabdijevanja, povećana potražnja sa velikih tržišta i gubici u proizvodnji vezani za vremenske prilike u regijama za hljeb, mogli bi izazvati katastrofu za ugroženo stanovništvo širom planete. Dok je posljednja kriza oko cijena hrane bila posljedica samo šokova ponude, ova sadašnja kriza je pitanje ponude i potražnje.

Opasna mješavina raznih sukoba, klimatskih promjena i pandemije Covid-19, uzrokovala je da se broj ljudi koji se suočavaju s hroničnom glađu povećao za čak 161 milion u posljednjih godinu dana. Čak 2,37 milijardi ljudi, što je svaka treća osoba na planeti, nisu imali pristup odgovarajućoj hrani tokom 2020. godine.

S obzirom na to da je gotovo 41 milion ljudi u opasnosti od gladi, a najmanje 600,000 već je iskusilo te uslove, sljedeća godina bi se mogla pokazati kao opasna prekretnica za globalni prosperitet i stabilnost.

Izvor: Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS)

Autori: Chase Sova je nerezidentni viši saradnik u Globalnom programu sigurnosti hrane u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) u Washingtonu, DC. On je i viši direktor Javne politike i vodstva misli u Svjetskom programu za hranu SAD (WFP USA). Christian Man je vodeći akter politike za pravednu ruralnu tranziciju i pomoćni saradnik (nerezident) u CSIS-ovom Globalnom programu za sigurnost hrane.