Novu Atlantsku povelju 10. juna 2021. godine potpisali su predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden i premijer Velike Britanije Boris Johnson. U dokumentu su reafirmisane obaveze preuzete Atlantskom poveljom iz 1941. godine koju su potpisali tadašnji predsjednik Amerike Frenklin D. Roosevelt i premijer Britanije Winston Churchill, a dodati su i novi izazovi s kojima se susreće današnji svijet. Nakon potpisivanja Atlantske povelje održan je Samit grupe sedam najrazvijenijih zemalja G 7, a zatim i NATO samit.
Iz perspetkive Bosne i Hercegovine, posebno je važna zajednička izjava NATO-a koju su potpisali čelnici 30 zemalja članica, jer se u tački 67 direktno spominje podrška suverenitetu i integritetu Bosne i Hercegovine, kao i aspiracijama za NATO članstvo. Slične izjave međunarodnih zvaničnika i multilateralnih organizacija su i do sada saopštavane, tako da u najnovijoj izjavi nema ništa sporno. Ono što je izazvalo pažnju međunarodne i domaće javnosti jeste stav Hrvatske koja reinterpretira izjavu želeći naglasiti da je NATO dao podršku konstitutivnim narodima, jer je, kako se navodi, u izjavi spomenut Opšti mirovni sporazum koji se temelji na konstitutivnosti naroda. Ipak, kada se slože činjenice i pravilno iščitaju potpisani dokumenti, uključujući i Atlantsku povelju i zajedničku izjavu NATO-a, jasno je da je data podrška izgradnji funkcionalne i demokratske Bosne i Hercegovine, njenoj cjelovitosti i integritetu, a ne dominaciji kolektiviteta nad građaninom.
Izjava sa NATO samita i Ustav BiH ne spominju konstitutivnost
Bosna i Hercegovina se već godinama nalazi u procesu reformi koje bi državu trebale približiti članstvu u Evropskoj uniji i NATO savezu. Na tom putu jedan od uslova je i provedba presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić – Finci, Ilijas Pilav i druge, koje nalažu da se Izborni zakon mora prilagoditi evropskim i demokratskim standardima, tako da svaki građanin može biti biran na bilo koju poziciju u državnom aparatu. Umjesto da se presude provedu bez pogovora, Hrvatska pokušava nametanuti promjenu Ustava Bosne i Hercegovine na način da se ubaci ekskluzivno pravo jednog naroda da bira svog predstavnika, što vodi novim podjelama a ne integraciji države. Takav zahtjev je upravo u suprotnosti sa presudom Evropskog suda za ljudska prava, a posebno je nedopustivo da se susjedna zemlja miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.
Republika Hrvatska je u predhodnih nekoliko godina uložila značajne diplomatske napore kako bi Evropskoj uniji i NATO-u nametnula temu kolektivnog predstavljanja u Bosni i Hercegovini. U toj borbi Hrvatska pokušava ubijediti članice NATO-a i Evropske unije da napuste vlastite demokratske principe i izvrše pritisak na Bosnu i Hercegovinu kako bi prava građana podredila kolektivnim pravima. U toj diplomatskoj ofanzivi se prelaze granice korektnosti te pokušava kompromitovati i NATO savez, koji je, kako ističu u Hrvatskoj, spominjanjem Opšteg mirovnog sporazuma, indirektno dao podršku konstitutivnim narodima. Time se želi reći da narodi u Bosni i Hercegovini imaju dominaciju nad državom, te da su je oni uspostavili, što je sasvim suprotno istini. Ustav kaže da je Bosna i Hercegovina nedjeljiva cjelina, da nastavlja svoje postojanje i da samo mjenja svoje unutrašnje administrativno uređenje. Bosna i Hercegovina niije konstituisana u Dejtonu niti su je uspostavili njeni narodi kao tri zasebne cjeline, nego je na referendumu građana 1992. godine donesena odluka o samostalnosti, na osnovu čega je međunarodno priznata i postala punopravnom članicom Ujedinjenih nacija iste godine. Nakon priznjanja počela je agresija na Bosnu i Hercegovinu koja je u konačnici zaustavljena vojnom intervencijom međunarodne zajednice, da bi se na kraju postigao Opšti mirovni sporazum.
Ustav Bosne i Hercegovine ne spominje konstitutivne narode u smislu u kojem to predstavljaju snage koje ne žele demokratsku i građansku Bosnu i Hercegovinu. Verzija Ustava BiH na engleskom jeziku je jedina validna i mjerodavna, a tamo se spominje riječ „constituent“ a ne „constitutive“. Razlika je u tome što riječ „constituent“, kako stoji u Ustavu BiH (www.ohr.int), znači „biti dio, ili komponenta cjeline“, dok riječ „constitutive“, koja nije u Ustavu BiH, znači „imati moć ili autoritet da nešto konstituiše, uspostavi ili donese.“ Dakle, narodi su samo konstituenti, tj. dijelovi cjelovite i nedjeljive države, a ne konstitutuvni narodi koji su je napravili.
Shodno tome, spominjanje Opšteg mirovnog sporazuma u zajedničkoj izjavi NATO-a je svakako dobro za Bosnu i Hercegovinu i njene građane jer se nigdje ne spominje ono što se želi pogrešno interpretirati. U izjavi NATO-a stoji:
„Saveznici snažno podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet stabilne i sigurne Bosne i Hercegovine u skladu s Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini i drugim relevantnim međunarodnim sporazumima, potiču domaće pomirenje i pozivaju političke lidere da izbjegavaju retoriku podjela. Pohvaljujemo Bosnu i Hercegovinu, zemlju koja teži, za njen doprinos operacijama pod vodstvom NATO-a. Posvećeni smo održavanju snažnog političkog dijaloga s Bosnom i Hercegovinom i nudimo kontinuiranu podršku provođenju svih reformskih napora, uključujući i sjedište NATO-a u Sarajevu. Ohrabrujemo rukovodstvo Bosne i Hercegovine da u potpunosti iskoristi širinu NATO-ovih alata za zajedničku sigurnost i partnerstvo. Saveznici pozdravljaju rad Komisije za saradnju sa NATO-om. Saveznici pozivaju političke vođe na konstruktivan rad i pokazivanje političke volje za dobrobit svih u Bosni i Hercegovini u unapređivanju euroatlantskih težnji provođenjem prijeko potrebnih političkih, izbornih, vladavine prava, ekonomskih i obrambenih reformi, uključujući kroz Program reformi zemlje sa NATO-om, ne dovodeći u pitanje konačnu odluku o članstvu u NATO-u.“ (www.nato.int)
Na sličan način se već godinama manipuliše tako što se iz Zagreba i Beograda šalju poruke da su Hrvatska i Srbija „garantori“ Dejtonskog sporazuma. Sasvim je suprotno tome, Hrvatska i Srbija su strane koje su učestvovale u vojnim pohodima na Bosnu i Hercegovinu i kao takve su potpisom preuzele mnoge obaveze, između ostalih i da povuku svoje vojne jedinice sa teritorije Bosne i Hercegovine.
Atlantska povelja i podrška pravima pojedinaca, suverenosti i integritetu zemalja
Potpisivanje nove Atlantske povelje je predhodilo NATO samitu. Imajući u vidu da su Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija potpisnice i Atlantske povelje i zajedničke NATO izjave, onda je jasno da će se objavljeni zaključci reflektovati na ukupne međunarodne odnose pa i Bosnu i Hercegovinu. Teško je bilo za očekivati da će u NATO izjavi Amerika i Britanija pogaziti ono što su prije toga navele u svojoj povelji. Atlantska povelja šalje snažnu poruku kroz utvrđene principe budućeg djelovanja, od kojih su dvije tačke posebno bitne za Bosnu i Hercegovinu.
U prvoj tački Atlantske povelje stoji: „Prvo, odlučni smo braniti principe, vrijednosti i institucije demokratije i otvorenih društava koja pokreću našu vlastitu nacionalnu snagu i naše saveze. Moramo osigurati da demokratije, počevši od naših vlastitih, mogu riješiti kritične izazove našeg vremena. Zalagaćemo se za transparentnost, podržavati civilno društvo i neovisne medije. Također ćemo se suočiti sa nepravdom i nejednakošću i braniti urođeno dostojanstvo i ljudska prava svih pojedinaca.“ (www.whitehouse.gov)
Bosni i Hercegovini je esencijalno važna izgradnja demokratskih institucija i primjena istinskih demokratskih vrijednosti. Politika zaštite kolektiviteta je Bosni i Hercegovini donijela razornu agresiju, rušenja, ubijanja, silovanja, protjerivanja i na kraju genocid. Svaki dobronamjeran građanin u Bosni i Hercegovini sa olakšanjem će prihvatiti ono što je navedeno u prvoj tački Atlantske povelje.
Treća tačka je također od iznimnog značaja za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj između ostalog stoji: „Stojimo zajedno iza principa suvereniteta, teritorijalnog integriteta i mirnog rješavanja sporova.“
Ako se s pažnjom pročitaju poruke koje su posljednjih dana odaslane svjetskoj javnosti iz društva najrazvnijenijih zemalja svijeta, onda se s pravom može reći da postoji razlog za optimizam. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, nedvosmisleno je naglašena zaštita suvereniteta i teritorijalnog integriteta. U Atlantskoj povelji je odmah na početku spomenuto neprikosnoveno pravo pojedinaca koji je činilac demokratskog sistema, a kasnije je u NATO izjavi podržan Opšti mirovni sporazum u kojem se nigdje ne spominje kolektivitet na način na koji se želi predstaviti.
IGES
