Sukob između dvije države uglavnom prouzrokuje uključenje i drugih zemalja, što zbog rješavanja i suzbijanja sukoba, što zbog njihovih ličnih interesa. Rat je najprimitivniji oblik rješavanja sukoba. Međutim, postoje geopolitičke tačke u svijetu koje su zbog svoje strateške vrijednosti važan aspekt odnosa između država i kontinenata, pa se vojni konflikti teško mogu izbjeći. Politički sukobi iz kojih često proizilaze i ratovi prije svega narušavaju domaću i svjetsku sigurnost, a posljedično ugrožavaju zdravlje stanovništva, razaraju privredu, obrazovanje, energetsku sigurnost i onemogućavaju samu prehranu populacije. Svaki rat u svijetu se posebno osjeti u zemljama koje su u razvoju. Ukoliko su sukobljene zemlje ujedno i nuklearne sile, onda automatski postaju glavna tema međunarodne zajednice. Jedna od najznačajnijih geopolitičkih tačaka sa strateškom vrijednošću u svijetu je šire područje Kašmira, koje se nalazi između tri nuklearne sile Indije, Pakistana i Kine. Kašmir graniči i sa Afganistanom koji je smješten na raskršću puteva koji povezuju južnu i centralnu Aziju, dok je centralna Azija sama po sebi geografski most između Evrope i drugih dijelova Azije.
Zbog toga Kašmir ima jedinstven geopolitički status. Dodatni značaj toj regiji daje i pristup Pakistana i Indije Arapskom moru čime imaju direktnu konekciju sa pomorskim koridorima i samim Perzijskim zaljevom. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je danas neometan saobraćaj i kopnom i morem isto toliko vrijedan kao i sama roba i usluge koji se transportuju tim koridorima. Ubrzaniji proces globalizacije je promijenio mnogo toga te tako povećao i vrijednost morskih i kopneinih ruta. Saobraćaj omogućava cirkulaciju novca, a koridori neometan protok. Zbog toga je velika geopolitička značajka danas upravo saobraćaj, unutar kojeg su transport nafte i vode, kao energetskih pokretača sadašnjosti i budućnosti, u samom vrhu. Teritorij je vrijedan, uporedo sa naftom i vodom, onoliko koliko je povezan sa ostatkom svijeta. Uzimajući u obzir sve navedeno, Kašmir predstavlja vitalnu komponentu kineskih nacionalnih interesa, posebno zbog Inicijative Pojas i Put i ekonomskog koridora Kina – Pakistan (CPEC).
Sukob zbog Kašmira između Pakistana i Indije vođen je u tri rata, a počeo je 1947. godine. Obje zemlje su smatrale da im taj teritorij pripada u potpunosti. Indo – Pakistanski rat je završio prekidom vatre uz posredovanje UN-a koji je postavio svoje snage u međuzoni nazvanoj Linija nadzora. Nakon daljnjih borbi u ratovima 1965. i 1971. godine, sporazum Simla formalno je uspostavio liniju kontrole između teritorija pod nadzorom dviju nacija. Tokom 1999. godine u Kargilu je ponovno izbio oružani sukob između dvije zemlje koji nije promjenio stanje na terenu. Važno je napomenuti da je Pakistan 1994. godine postao nuklearna sila, pa je i ta činjenica unijela ravnotežu u odnosima dvije zemlje.
Indija bez Kašmira ne bi imala tako značajan položaj na karti srednje Azije, jer u tom slučaju ne bi imala priključak na kopnene trgovačke puteve. Kontrola tog područja pruža vrijednu prevagu u pozicioniranju svim stranama, gdje ne treba zaboraviti ni blizinu Tadžikistana koji još uvijek ima čvrste veze sa Rusijom. S druge strane ekonomija Pakistana je integrisana u svjetsku trgovinu jakim trgovinskim vezama sa Evropskom unijom, ali i sa Azijom. Pakistan ima veoma značajanu stratešku poziciju s obzirom da se nalazi na putu glavnih pomorskih i kopnenih saobraćajnih veza koje idu iz srednje Azije i Bliskog istoka do središta južne i istočne Azije. Protežući se Putem svile (Inicijativa pojas i put) kao i ekonomskim koridorom Kina – Pakistan (CPEC), čine od ove zemlje još značajniju raskrsnicu. Pakistan je razvio veoma uske diplomatske odnose ne samo sa Narodnom Republikom Kinom, nego i sa Turskom i arapskim državama. Odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama su promjenjivi zbog razlike u interesima tokom hladnog rata i rata protiv terorizma.
Iako je Indija puno veća od svog sjevernog susjeda, ipak ima manje povoljan geografski položaj u kontekstu novih kineskih planova ulaganja u kopnenu transportnu infrastrukturu. Zbog toga se Indija nastoji povezati trgovinskom rutom preko Afganistana koja kroz centralnu Aziju vodi ka Rusiji i Evropi. Dobar dio svojih roba prema svjetskim tržištima Indija plasira putem Arapskog mora i Iranskih luka. Kroz Kašmir Indija bi imala direktan pristup istim kopnenim putevima koje ima i Pakistan. U svojim nastojanjima boljeg pozicioniranja u regiji i na globalnoj sceni, Indija ima podršku Japana, Singapura, Šri Lanke, Francuske, Butana, Australije, Afganistana, Kanade, Sjeverne Koreje i Ujedinjenog Kraljevstva.
Na osnovu svega je vidljivo zašto je sigurnost Kašmira važna za nacionalne interese i Pakistana i Indije. Bez obzira što nije direktan sudionik sukoba na teritoriji ove regije, Kina je vrlo zainteresovana za stabilnost u tom djelu svijeta. Jaka i razvijena ekonomija bilo koje zemlje, posebno mnogoljudnih država poput ove tri, nije moguća bez sigurnih transportnih koridora kojima prolaze robe, kapital i ljudi. Sve države oko Kašmira su toga veoma svjesne te ni jednoj u principu nije u interesu sukob, ali ni odstupanje od teritorija. Ostaje neodgovoreno pitanje kako na tom komadu zemlje postići vladavinu prava i zakona te trajan mir i stabilnost.
Iako Bosna i Hercegovina nema direktnog dodira sa ovom regijom, ipak bi trebala pomno pratiti sva dešavanja u svijetu, jer ubzrana globalizacija nikoga ne ostavlja po strani pa tako ni našu zemlju. Iz političkih sukoba u Kašmiru mogu se izvući pouke i za našu regiju, koja je također jedna od osjetljivih sigurnosnih zona na planeti. Kao sudionik međunarodnih odnosa naša zemlja treba, u svojim kapacitetima, sudjelovati u njima na svakom polju, političkom, ekonomskom, kulturnom itd. Kao nezavisna država i politički faktor, Bosna i Hercegovina bi se trebala osloboditi prakse vođenja diplomatije emocijama i poistovjećivanja sa drugim državama na religijskim i etničkim osnovama. Ovo vrijedi za sva tri naroda u našoj zemlji koji takvim politikama najviše štete nanose upravo Bosni i Hercegovini i svim njenim stanovnicima. Uspostavljanje efikasne ekonomije neće se moći postići bez političke osvješćenosti i komunikacije sa svijetom putem razvijene i profesionalne diplomatije. Kašmir može biti samo primjer kako se velike sile pozicioniraju na jednom području, na kojem najveću cijenu plaćaju upravo stanovnici Kašmira. U tom smislu Balkan, a posebno Bosna i Hercegovina, ne mogu riješiti svoje probleme van Evropske unije i NATO-a, pa bi to trebalo biti jasno svim sudionicima u regionalnoj politici. Slobodan protok ljudi, roba i kapitala, a samim tim i podizanje lokalnih ekonomija, bilo bi ubrzano ulaskom pod jedan sigurnosni plašt, koji svakako nije moguće izbjeći.
