Sjeveroatlanski savez (NATO) nije samo vojni savez, kako ga žele predstaviti oni koji bi da spriječe njegovo prisustvo na Balkanu, već predstavlja i političko ekonomsku alijansu koja pomaže razvoju demokratije, vladavine prava i ekonomije. Stabilnost koju nudi NATO, kao preduslov za razvoj društva, posebno je važna u našoj regiji. Put Sjeverne Makedonije ka članstvu u Savezu nije bio ni lagan ni kratak, ali na kraju je ipak ostvaren.
Sjeverna Makedonija je relativno mirno prošla prilikom odvajanja od bivše Jugoslavije kada je proglasila nezavisnost, jer je izbjegla ratna razaranja kakva su viđena u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Prvi Ustav nezavisne Makedonije, zbog loše procjene tadašnje politke, usvojen je bez glasova poslanika Albanaca koji čine 25% populacije. Takva politička greška došla je na naplatu 2001. godine kada je počeo oružani sukob između vladinih snaga i Albanaca, što je srećom brzo zaustavljeno. Da bi se ispravile načinjene greške, potisan je Ohridski okvirni sporazum, prema kojem su Albanci i ostale etničke zajednice, Turci, Romi, Bošnjaci, Srbi i drugi, dobili veća prava nego do tada. Potpisani sporazum je postao dio Ustava Makedonije, što je omogućilo državi nastavak procesa euroatlasnkih integracija.
Mnogo prije pomenutog sukoba, u makedonskom Sobranju je 1993. godine usvojena rezolucija u kojoj su definisani spoljno politički prioriteti države, a to je integracija u NATO i Evropsku uniju. Krajem 1995. godine potpisan je Okvirini dokument za pristupanje programu Partnerstvo za mir. U aprilu 1999. godine, na Samitu NATO-a u Wasingtonu, Makedonija je postala država kandidat za članstvo, nakon čega je otpočela priprema i realizacija Akcionog plana. U tom periodu, važno je naglasiti, ni Rusija ni Kina nisu imale vidne aspiracije za svoje prisustvo i politički uticaj u ovom dijelu svijeta.
NATO pa EU
Paralelno sa procesom pristupanja NATO savezu krenuo je i proces ispunjavanja obaveza za pridruživanje Evropskoj uniji. Makedonija je u tom periodu imala najbolje rezultate reformi od svih zemalja bivše Jugoslavije i Albanije. Interesantan podatak je da ni oružani konflikt u Makedoniji 2001. godine nije zaustavio dostignuća u procesu približavanja prema EU. Tada ni Hrvatska nije imala potpisan Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, pa su njeni politički predstavnici dolazili u Skoplje kako bi usvojili pozitivna iskustva. Ako se uradi šira analiza procesa euroatlanskih integracija, dođe se do podataka da su države prvo pristupale NATO savezu, pa onda EU. To je prirodan i logičan put jer NATO garantuje mir i sigurnost, pomaže u razvoju demokratije, vladavine prava i ekonomije, a onda država kroz mehanizam pregovora sa EU dostiže standarde koji je su joj potrebni za ulazak u Uniju.
U 2005. godini Makedonija je dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Tada rame uz rame sa Hrvatskom, a daleko prije Srbije. Crna Gora još nije bila nezavisna država, da bi 2006. godine organizovala referendum i izglasala odcjepljenje od Srbije. Albaniju niko nije pominjao u procesu evropskih integracija, ali se spominjala u grupi država koje zajedno streme ka NATO savezu (Makedonija, Hrvatska i Albanija). Bosna i Hercegovina zbog komplesne ustavne strukture i komplikovanih parlamentarnih procedura koje se često blokiraju entitetskim glasanjem, uvijek je imala dodatne poteškoće u ovom procesu.
NATO je vrijedan velike žrtve
Nažalost put Makedonije u NATO savez zaustavljen je 2008. godine na Samitu u Bukureštu. Tadašnji američki predsjednik George W. Bush najavio je da će tri zemlje, Makedonija, Hrvatska i Albanija, postati nove članice Saveza. Ulasku Makedonije u NATO suprostavila se Grčka, koja je zbog neriješenog spora oko imena uložila veto. Iako je Makedonija prema NATO standardima prednjačila ispred Hrvatske i Albanije, ostala je na ulaznim vratima.
Nakon odbijenice, premijer Nikola Gruevski je dodatno zaoštrio političku scenu igrajući na kartu nacionalizma i populizma. Ambijent širenja nacionalizma donio mu je veliku prednost nad opozicijom. Da bi dodatno ojačao svoj položaj, u projekat „Skoplje 2014“ uloženo je 600 miliona eura, kada su se masovno gradili kipovi, spomenici i druge građevine koje su hranile makedonsku mitologiju. Blokirani put prema NATO savezu bio je signal investitorima da ne ulažu svoj kapital, bez obzira na određene pogodnosti koje im je pružala tadašnja vlada. Na zadovoljstvo većine građana, 2016. godine dolazi do promjene vlasti, a Makedonija kreće u pregovore sa Grčkom kako bi našla rješenje za sporna pitanja između dvije zemlje. Rezultat toga je novo ime države Republika Sjevrena Makedonija. Pritom su Makedonci kao narod zadržali ime i makedonski jezik. Ovaj kompromis je bio bolan, ali je Sjeverna Makedonija postala članica NATO-a.
Stabilna ekonomija nije moguća bez sigurnosti i vladavine prava
Nakon ulaska Sjevrene Makedonije u NATO, broj stranih investicija u prvoj godini je višestruko porastao. To je bio slučaj i sa svim zemljama koje su postale članice najmoćnijeg vojno-političkog saveza na svijetu. U prve tri godine članstva, u Makedoniji se kreiralo preko 60.000 novih radnih mjesta, od čega većina u realnom sektoru. Takav ekonomski rast u kratkom vremenu zemlja nikad prije nije doživjela. I na primjeru Makedonije još jednom je potvrđen značaj ulaska jedne zemlje u NATO savez, jer stabilnost privlači strane investicije. To je ono što je potrebno ostalim balkanskim zemljama, budući da ulazak pod sigurnosni štit Saveza garantuje ekonomski razvoj i bolji životni standard.
