Medijski izvještaji navode da je prošlomjesečna blokada Sueckog kanala svjetsku ekonomiju stajala 54 milijarde dolara. Takav razvoj događaja ponovo je aktualizirao priču o potrebi investiranja u arktičke trgovinske rute. Frédéric Lasserre u radu “Simulations of shipping along Arctic routes: comparison, analysis and economic perspectives” navodi da je izrađeno 26 analiza o profitabilnosti prijenosa fokusa transporta robe na sjever. Navodno nijedna od njih nije definitivno pokazala siguran profit, ali autor naglašava da je ruta uz obalu Ruske Federacije najpotentnija. To onda otvara mnoge druge sigurnosne i geostrateške teme.
Bez obzira na oštru klimu i ozbiljne izazove, poznato je da je Arktik korišten kao tranzitna ruta od davnina, a najraniji dokumentovani tranzit kroz Sjeverozapadni prolaz (The Northwest Passage- NWP) datira iz 1906. godine. Dok su prošla transarktička putovanja bila malobrojna, otapanje ledenog pokrivača, u novije vrijeme, dovodi do naglog uvećanja brodskog prometa s pratećim brigama za pomorsku sigurnost i krhki ekosistem. Između 1980. i 2018. godine, minimalni opseg arktičkog leda naglo je opao sa 7,7 na 4,71 miliona kvadratnih kilometara.
Međunarodna pomorska organizacija (IMO) nastoji uspostaviti jasne i provjerljive standarde zasnovane na ciljevima da rizici za teret, posadu i okoliš budu minimalni. Standardi podrazumijevaju pravilno izgrađene, upravljane i održavane brodove. Osnovni međunarodni propisi koji se ponajviše odnose na Arktik su Međunarodni kodeks za brodove koji rade u polarnim vodama (Polarni kodeks 2014/2015), Međunarodni kodeks sigurnosti za upotrebu brodova koji prevoze plinove ili druga goriva s niskom tačkom zapaljenja (IGF kodeks – IMO 2015a), te Standardi gradnje brodova za teretne brodove i tankere za naftu (IMO 2009a).
O pitanjima ekonomskog razvoja Arktika, očuvanja okoliša, te zaštite položaja urođeničkih naroda, bavi se i Arktičko vijeće koje je formalno osnovano 1996. godine. Kako je navedeno na zvaničnoj stranici ove međunarodne organizacije: “Arktičko vijeće je vodeći međuvladin forum koji promoviše saradnju, koordinaciju i interakciju između arktičkih država, autohtonih naroda Arktika i ostalih arktičkih stanovnika, o zajedničkim arktičkim pitanjima, posebno o pitanjima održivog razvoja i zaštite okoliša na Arktiku.”
Broj brodova prema izvještaju Arktičkog vijeća koji plove vodama Arktika kontinuirano se povećava, bilježeći rast od 25% u periodu 2013-2019. godina. Broj pređenih kilometara u istom periodu bilježi također rast od čak 75%, sa 6,1 milion km na 10,7 miliona km. Kada se posmatraju samo teretni brodovi taj broj je uvećan za čak 160%.
Strateški značaj Arktika
AFP je prenio izjavu visokog dužnosnika Ruske Federacije Nikolaja Korčunova koji je rekao: “Niko se na Arktiku ne priprema za oružani sukob. Međutim, postoje znakovi rastuće napetosti i vojne eskalacije koja bi nas mogla vratiti decenijama unazad u dane hladnog rata.” Ta izjava nije slučajna imajući u vidu geografsku blizinu Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije u tom dijelu svijeta, što je bio i ključni faktor militarizacije tog područja tokom hladnog rata. U vrijeme hladnog rata Arktik se koristio za pozicioniranje raketnih sistema, s mogućnošću izvođenja nuklearnog napada. Danas se Arktik posmatra kao potencijalna ključna trgovačka ruta od svjetskog značaja s težnjom da dobije status kakav imaju Suecki kanal, Hormuški tjesnac, Bosfor i Dardaneli, tjesnac Malacca, Panamski kanal i druge slične lokacije.
Takve ambicije je iskazao i predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin, koji je u više navrata istakao da ova regija ima potencijal da postane „novi Suez“. Iako podatak o prevezenih 32 miliona tona robe tom rutom predstavlja značajan rast, to ne znači da će drugi morski putevi izgubiti na važnosti. Ako se uzme u obzir da veće pomorske aktivnosti na Arktiku za sobom povlače i dodatna sigurnosna pozicioniranja svjetskih sila, onda je pitanje da li Arktik donosi samo korist za Rusiju, kako neki smatraju, ili iziskuje i ogromne prateće troškove na polju sigurnosti.
Značajan dio američkog sistema koji služi za odvraćanje od potencijalnog ruskog nuklearnog napada nalazi se na Arktiku. Taj sistem se temelji na bombarderima velikog dometa i jakim pomorskim snagama. Kako bi zaštitili ove kapacitete, nekada od sovjetskog, a sada i od ruskog rukovodstva, potrebno je razvijanje dodatnih vojnih potencijala koji su potrebni za protekciju izvornih snaga. S druge strane, ovakve okolnosti zahtijevaju od Rusije odvajanje velikog dijela odbrambenog budžeta na zaštitu interesa u polju Artika. Koliko se god isticalo da Rusija globalnim zagrijanjem otvara prostor za značajnije djelovanje u polarnom pojasu, javljaju se i brojni izazovi, kojima je teško u potpunosti odgovoriti. Sjever zemlje koji je još uvijek dijelom zaštićen snijegom i ledom to u budućnosti neće biti. Ruska zima neće biti jedan od značajnih faktora prirodne zaštite ove zemlje kao što je to bilo u istoriji, pa se mora razmišljati o povećanju ulaganja u vojsku kako bi se kompenzirala dosadašnja prirodna zaštita. Vojna potrošnja Rusije, kao udio u bruto domaćem proizvodu (BDP) bila je 3,9 posto u 2019. To je dosta niže od vrhunca od 5,5 posto koji je dostigla u 2016. godini. Smanjenje sa 5,5% na 3,9% potrošnje za odbranu govori i o efektima raznih sankcija uvedenih Rusiji u tim godinama. U istom tom periodu izdvajanje za vojsku u Sjedinjenim Američkim Državama je poraslo za blizu 100 milijardi USD.
Ruska Federacija je pokušala iskoristiti promjenu fokusa Sjedinjenih Američkih Država poslije 2001. godine kada su se desili teroristički napadi u New Yorku. Dok je Amerika bila okrenuta ratu protiv terorizma, Rusija je 2007. godine izašla sa stavom da više neće dozvoliti da se koriste njene slabosti kako bi joj bili ugroženi interesi. Od tada su počeli koristiti snage koje su izgradili na Arktiku kao sredstvo za novo projektovanje moći protiv Zapada. Tako su Norveška, Danska, baltičke zemlje, Velika Britanija, kao i dvije neutralne sile Finska i Švedska, svjedoci porasta broja pomorskih i zračnih upada ruskih aviona i plovila. Kao odgovor, Sjedinjene Američke Države i saveznici u NATO-u počeli su pojačavati svoju vojnu aktivnost u regiji. Druga flota SAD-a sada djeluje u arktičkom pojasu. Za razliku od ranijeg vremena, Narodna Republika Kina također postaje sve više zainteresovana za područje Arktika. Ubrzan razvoj ekonomije Kinu tjera na sve veće oslanjanje na resurse van svog teritorija.
Prirodni resursi i kontrola pomorskih ruta
Prema analizi Američkog geološkog zavoda, projektovane rezerve nafte u arktičkom regionu iznose 90 milijardi barela, prirodni plin je zastupljen s 47 biliona kubnih metara, a zapaljivi led s 44 milijarde barela, što čini 30% zvanično nepotvrđenih svjetskih rezervi prirodnog plina i 13% rezervi nafte. Štaviše, dubina vode u više od polovine kontinentalnog šelfa Arktičkog okeana ne prelazi 50m, što pogoduje energetskom razvoju i eksploataciji.
Kako navode dvojica kineskih eksperata, Haoguang Lianga i Yaojun Zhang u svom radu “Arctic Shipping Routes: A New Balance Strategy for the Maritime Silk Road”, Kina treba raditi na jačanju veza sa Arktikom zbog straha da bi eventualno presijecanje te trgovinske rute bilo pogubno za kinesku ekonomiju. Ista analiza navodi da će se olakšati trgovinska razmjena Kine i Europe otvaranjem „Puta svile na ledu“ u čemu treba „pratiti rusku strategiju“ u odabiru ruta za prevoz robe.
U izvještaju za Kongres Sjedinjenih Američkih Država iz februara ove godine, između ostalog, navodi se da: „Ministarstvo odbrane SAD-a (DOD) i Obalna straža posvećuju povećanu pažnju Arktiku u njihovom planiranju i operacijama.“ Obalna straža ima dvije operativne jedinice polarnih ledolomaca i dobila je sredstva za nabavku prvog od najmanje tri planirana polarna ledolomca. Senator Dan Sullivan izjavio je da će na Aljasci biti stacionirano oko 100 aviona pete generacije F-22 i F-35.
Perspektive
“Ne možemo se kloniti činjenice da je sigurnosni krajolik na Arktiku sve teži”, rekla je Ine Eriksen Soreide, norveška ministrica vanjskih poslova na konferenciji u organizaciji Atlantskog vijeća iz marta ove godine. “Ne vidimo Rusiju kao izravnu prijetnju Norveškoj, ali vidimo sve više signala prema NATO-u, a time i Norveškoj kao članici NATO-a.”
Stoljećima najveće svjetske flote žele da njihovi brodovi krstare u arktičkom sektoru kako bi smanjili udaljenost između Atlantika i Tihog okeana: put od 6.100 nautičkih milja sjeverozapadnom rutom od Seattlea do Osla je za trećinu kraći od onog preko Panamskog kanala, a putovanje od 6.500 nautičkih milja sjeveroistočno od Jokohame do Roterdama, je skoro za pola kraće od onog preko Sueza. Pored već spomenutih zaliha nafte Arktik obiluje zlatom, dijamantima, kalajem, olovom, cinkom, niklom, željezom, uranom i drugim prirodnim resursima koji igraju presudnu ulogu u visokotehnološkim industrijama. Kako zalihe tih vitalnih elemenata u drugim regijama opadaju Arktik će postati prostor odmjeravanja svjetskih sila u namjeri da iza sebe osiguraju nesmetan pristup.
Istodobno, dužnosnicima Pentagona jasno je da bi se tenzije na drugim mjestima mogle brzo preliti na krajnji sjever. “Moramo biti u mogućnosti povezati neke pozicije i razmišljati unaprijed o tome šta bismo mogli očekivati od Rusije u regiji”, rekla je Jennifer Walsh, viša službenica u Ministarstvu obrane za Defense News.
Pitanja pomorskih granica, čak i između članica NATO saveza, nisu potpuno riješena. Kanada se poziva na ugovor između Ruskog Carstva i Velike Britanije iz 1825. godine za utvrđivanje ekskluzivnog ekonomskog pojasa u kojem namjeravaju crpiti naftu i prirodni gas, što za SAD nije u potpunosti prihvatljivo. Rusija, s druge strane, obnavlja svoje podmorničke baze Murmansk, Arhangelsk, Dickson, Nordvik, Providenia i Pevek, dok je Kina, od Vlade Kraljevine Norveške, dobila pravo na uspostavljanje trajne baze Huanghe na arhipelagu Svalbard.
Rusija će vjerovatno nastaviti hladnoratovsku strategiju “zaštićenih voda“ kako bi smanjila mogućnosti ometanja operacija svojih podmornica. Ipak, u slučaju daljeg pogoršanja američko-ruskih odnosa, tenzije na Arktiku mogu se povećati kada SAD počnu testirati neograničen pristup arktičkim plovnim rutama uz rusku obalu. Čak i ako sporovi na Arktiku budu rješavani mirnim sredstvima, geopolitički sukobi u regiji će se nastaviti, uzrokovani globalnom konkurencijom. Različite pozicije od strateškog značaja usko su povezane, tako da odnosi sa Baltika mogu biti preslikani sjevernije na Arktik.
