U četvrtak 04. aprila 2024. godine obilježena je 75. godišnjica NATO-a, a ruski predsjednik Vladimir Putin ostaje odlučan u svojoj strateškoj viziji da se savez raspusti.
Direktna opasnost za članice NATO-a kao što su Poljska i baltičke države i dalje je velika, posebno jer je Rusija ohrabrena nedavnim napretkom u Ukrajini. Ipak, te zemlje nisu usamljene. Često zanemareni Balkan, koji je u perspektivi zreo za ruske aspiracije, trese groznica i postaje sve opasniji. Velika Britanija i njeni saveznici zanemarili su Balkan dovodeći sebe u opasnost prije više od jednog stoljeća. Zbog toga ne možemo sebi dozvoliti da ponovimo istu grešku.
Američki ambasador u NATO-u upozorio je ove sedmice da Rusija koristi dezinformacije, hakerske napade i druge podle taktike kako bi “destabilizirala” Zapadni Balkan. Bosna i Hercegovina je primjer za to. Tri decenije nakon što je rat poharao tu zemlju, Srbija, uz podršku svojih prijatelja u Moskvi, ponovo rasplamsava etničke tenzije, ugrožavajući evropsku sigurnost. Evropa i SAD moraju ugasiti vatru prije nego što zahvati region.
Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Prvi je uglavnom naseljen Bošnjacima i Hrvatima, dok Srbi dominiraju u Republici Srpskoj, koja je prijateljski nastrojena obližnjoj Srbiji. Ove etničke podjele dovele su do krvavog rata 1992. – 1995. godine u kojem je poginulo više od 100.000 ljudi, a milioni su ostali bez krova nad glavom. Rat je okončan tek nakon intervencije NATO-a koja je dovela do mirovnog sporazuma uz posredovanje SAD-a, čiju provedbu nadgleda visoki predstavnik imenovan od strane međunarodnog vijeća. Mirovne snage EU, EUFOR, osiguravaju red u okviru operacije ALTHEA.
Danas je zemlja duboko podijeljena. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, saveznik Rusije i Srbije, gurnuo ju je na ivicu rata prijetnjom otcjepljenjem. Dodik je u septembru zabranio visokom predstavniku Christianu Schmidtu da prisustvuje zvaničnim sastancima u predsjedničkom štabu. Moskva i Beograd namjerno potpiruju ove podjele.
Američka kancelarija direktora nacionalne obavještajne službe upozorila je 05. marta 2024. godine na povećan rizik od međuetničkog nasilja na zapadnom Balkanu. U upozorenju su istaknuti Dodikovi “provokativni koraci da neutralizira međunarodni nadzor u Bosni i osigura de facto secesiju svoje Republike Srpske”. To bi “moglo potaknuti vođe bošnjačkog (bosansko-muslimanskog) stanovništva da ojačaju vlastite kapacitete kako bi zaštitili svoje interese, što bi moglo dovesti do nasilnih sukoba koji bi mogli nadjačati mirovne snage.”
Situacija se pogoršala prošlog mjeseca nakon što je Schmidt nametnuo skup izmjena izbornog zakona kako bi garantirao slobodne i poštene izbore. Dodik je odmah odbacio Šmitove odluke i ponovo zaprijetio otcjepljenjem. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se pridružio Dodiku objavivši na Instagramu zagonetnu poruku u kojoj je naveo da su “teški dani pred Srbijom” zbog “direktnih prijetnji vitalnim interesima i Srbije i Republike Srpske”. Dodao je: “Bitka će biti teška, najteža ikada. Borićemo se. Srbija će pobediti.”
U januaru, što je za naše potrebe najviše zabrinjavajuće, Dodik se sastao sa Vladimirom Putinom i potvrdio odbijanje entiteta da se pridruži zapadnim sankcijama Moskvi zbog njene invazije na Ukrajinu. Dodik je u martu rekao da će “srpski narod uvijek biti na strani Rusa”.
Da li je stoga čudo što Rusija raspiruje vatru, koristeći informativne operacije da progura “RSEXIT” (nagoveštavajući otcjepljenje Republike Srpske)? U decembru je Putin čak sugerirao da bi bilo moguće početi s emitiranjem ruskog državnog medija RT u Bosni.
Sijući haos na Balkanu, Putin ima za cilj da ojača regionalni uticaj Moskve, odvrati Evropu od podrške Ukrajini i izvrši uticaj na zapadne sile koje ne žele eskalaciju nasilja. Za Vučića, miješanje u Bosnu i Hercegovinu pomaže u jačanju njegove moći u Srbiji. On također ima pristup Dodiku koji mu služi kao moneta za pregovaranje sa Zapadom pozicionirajući se kao mirotvorac.
Zapadne sile treba da se pozabave ovim prijetnjama prije nego što bude prekasno. Prvo, Vašington treba da promijeni način na koji se odnosi prema Vučiću. Do danas su SAD pokušavale da umire srpskog lidera iz straha od eskalacije. Takvo umirivanje neće uspjeti. Umjesto toga, američki ambasador u Srbiji trebalo bi da zauzme čvrst stav, inupozori Vučića da će odgovarati za svaku eskalaciju nasilja. Evropska unija bi se u međuvremenu trebala pridružiti sankcijama SAD-a i Velike Britanije protiv Dodika i drugih aktera koji destabilizuju zapadne banke.
Nadalje, Sjedinjene Države i Velika Britanija moraju igrati aktivniju ulogu u osiguravanju mira. Sigurnost Bosne i Hercegovine su povjerili Evropskoj uniji, oslanjajući se na misiju ALTHEA za održavanje mira i sigurnosti u zemlji. Međutim, proces donošenja odluka u EU je nefunkcionalan i spor za djelovanje, a često ga drže kao taoca zemlje poput Mađarske koje nastoje izvući ustupke od Brisela. U stvari, mađarski general trenutno vodi ALTHEA-u. Stoga bi SAD i UK trebalo da predvode koaliciju sa ključnim državama članicama EU kao što su Nemačka, Francuska i Holandija, signalizirajući spremnost da odgovore na sigurnosne prijetnje iz Beograda i Moskve.
Dok Rusija želi da preokrene svoj rat u Ukrajini, Kremlj bi bez sumnje volio da skrene pažnju Zapada otvaranjem drugog fronta na Balkanu. Putin želi da pokaže da je njegova volja da izazove Zapad veća od volje Zapada da se odupre. Vrijeme je da mu dokažemo da nije u pravu.
Ivana Stradner je naučni saradnik u Fondaciji za odbranu demokratije gde je penzionisani kontraadm.Mark Montgomery viši saradnik.
