U uvodnom dijelu prisutnima su se obratili ambasador Velike Britanije u BiH Julian Reilly i zamjenik šefa Delegacije EU u BiH Adebayo Babajide. Član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji je predhodno potvrdio prisustvo, zbog neodložnih obaveza morao je otkazati dolazak, ali je poslao svoj govor koji je pročitao direktor IGES-a Adnan Kapo.

Panelisti konferencije bili su:

Prva sesija

• Prof. dr. Sead Turčalo – Univerzitet u Sarajevu – Dekan Fakulteta Političkih Nauka
• Prof. dr. Emir Hadžikadunić – University – Sarajevo School of Science and Technology – Bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Iranu i Maleziji
• Dr. Mirela Imširović – koordinator komunikacija na projektu GLITSS – globalizacija, nedozovoljena trgovina, održivost i sigurnost
• Prof. dr. Adnan Efendić – Univerzitet u Sarajevu – Ekonomski fakultet

Druga sesija

• Prof. dr. Azra Hadžiahmetović – Univerzitet u Sarajevu – Ekonomski fakultet
• Prof. dr. Nedžma Džananović Miraščija – Univerzitet u Sarajevu –  Fakultet političkih nauka
• Prof. dr. Mirza Kršo – Univerzitet u Sarajevu – Ekonomski fakultet
• Dr. Muamer Džananović – Univerzitet u Sarajevu – Direktor  Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava

Moderator konferencije bio je novinar i autor Mirza Čubro.

OTVARANJE I UVODNA OBRAĆANJA

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić stavio je akcenat na značaj regionalne saradnje koja je potrebna svima u regionu i da Plan rasta može ubrzati euroatlantske integracije ali uz ispunjavanje postavljenih uslova od strane EU. “Mislim da bi bilo najbolje kada bi se politički problemi mogli riješiti bilateralno, i na ravnopravnim osnovama razvijati dobrosusjedsku političku i ekonomsku saradnju, šireći jedan prostor sigurnosti i blagostanja za sve građane regiona. No, političke datosti u regionu nas upućuju na traženje rješenja kroz institucionalizirane mehanizme regionalne saradnje. Da bi bilo koja država mogla uopće sudjelovati u takvim procesima, važne su iskrene namjere, jasan cilj i poznat pravac kretanja”.

Vezano za ovaj pravac kretanja ka proklamovanim ciljevima Komšić je istakao: “Pravac bi također trebao biti jasan, usvajanje propisa i standarda koji nas na zakonskom i tehničkom nivou uvlače u geoekonomski interesni krug kojem svi u regionu pripadamo, a to je Evropa. To su sve one aktivnosti koje omogućavaju našim privrednicima, stručnjacima, akademicima, radnicima raznih profila, ne samo da budu konkurentni van Bosne i Hercegovine, već da tu svoju konkurentnost mogu ostvariti i iz Bosne i Hercegovine. Iako ne treba zanemariti ni druga tržišta van Evrope u ciljanim oblastima privrede, ipak je naša ekonomija najviše naslonjena na evropsku.” Naglasio je da politika koju on zagovara jeste iskrena namjera očuvanja i razvoja jedne demokratske, multietničke zemlje u regionu koji živi u miru i ima prosperitetnu budućnost.

U zaključku izlaganja predsjednika Komšića rečeno je da je potrebno imati na umu da su sredstva koje nudi Plan rasta uslovljena ispunjavanjem konkretnih reformskih prioriteta te da u tom pogledu daljnjih političkih popuštanja sa strane EU prema BiH neće biti.

Cijeli govor predsjednika Komšića se nalazi na ovom LINKU. 

Potom se obratio zamjenik šefa Delegacije EU u BiH Adebayo Babajide. On je rekao da sa zadovoljstvom prisustvuje konferenciji obzirom da je ovaj skup ključan dok ulazimo u unikatnost i zamršenost evropskih integracija i jedinstvenu dinamiku regiona Zapadnog Balkana.

“Evropske integracije su bile, i još uvijek su, dugogoročni strateški cilj za Bosnu i Hercegovinu i cijeli zapadni Balkan,” istakao je Babajide. “Iako u trenucima političkih zastoja to možda i ne izgleda tako, mnogo toga je postignuto na ovom putu u proteklih 20 godina. Na samitu u Solunu 2003. godine EU je potvrdila svoju podršku perspektivi zemalja zapadnog Balkana, dok su zemlje zapadnog Balkana, koje su u to vrijeme bile kandidati ili potencijalni kandidati za članstvo u EU, izrazile svoju privrženost i političkim i ekonomskim ciljevima i unije.”

Babajide je naveo da je Bosna i Hercegovina dobila status kandidata za članstvo u EU 2022. godine kao i pokretanje pristupnih pregovora za članstvo 2024. godine. Ipak, naglasio je, ostaje značajan posao da se uradi, a prije svega usvajanje Nacionalnog plana usklađivanja sa pravnom stečevinom EU (Acquis communautaire) i usklađivanje sa standardima EU. Regionalne inicijative, kao što je Zajedničko regionalno tržište, prema njegovim riječima, upotpunile su ovaj put jačanjem ekonomskih veza unutar zapadnog Balkana i premošćivanjem jaza prema konačnim integracijama u Europsku Uniju.

U nastavku svog izlaganja, Babajide je naveo primjere brige EU za region u vremenu kriza poput pandemije COVID-19 te ekonomskih poremećaja. On je dodao kako mjere paketa finansijske pomoći i podrška infrastrukturnim projektima pokazuju posvećenost EU u podsticanju stabilnosti i rasta na Zapadnom Balkanu.

“Novi plan rasta ima za cilj približavanje Zapadnog Balkana EU kroz nuđenje regionu nekih od prednosti članstva u EU prije pristupanja, uz podsticanje ekonomskog rasta i ubrzanje socioekonomske konvergencije,” podvukao je Babjide. “Cilj ovog sveobuhvatnog pristupa trebao bi biti da omogući partnerima ubrzanje reformi i investicija, a sve u svrhu bržeg procesa proširenja i rasta njihovih ekonomija. Za ove reforme obezbjeđeno je 6 milijardi eura za Zapadni Balkan za period od 2024. do 2027. godine. Osim prve uplate koja će se desiti unaprijed, sva ostala plaćanja će se uslijediti tek nakon ispunjenja dogovorenih reformi.”

U zaključku svog izlaganja, Babajide je istakao da dok se krećemo kroz složenost geo-ekonomije i regionalne saradnje na Zapadnom Balkanu, imperativ je iskoristiti ove inicijative za izgradnju otpornije i međusobno povezane budućnosti. Jačanjem ekonomskih veza, jačanjem regulatornih okvira i ulaganjem u održivi rast, naglasio je, može se osigurati da Zapadni Balkan ne samo da ispuni, već i prevaziđe kriterije za pristupanje EU.

Ambasador Velike Britanije u Bosni i Hercegovini, Julian Reilly naglasio je kako konferencija postavlja dva vrlo važna pitanja, tj. kakva je ekonomska uloga međunarodnih aktera na Zapadnom Balkanu i da li Plan rasta EU može ubrzati euroatlanske integracije u regionu?

U ovom kontekstu, ambasador Reilly je rekao kako je više kvalifikovan da govori o prvom pitanju nego o drugom, iako je metod putem kojeg Bosna i Hercegovina odluči iskoristiti Plan rasta na najbolji mogući način, računajući tu i saradnju sa svojim susjedima, od ključne važnosti. Dalje je konstatovao da, iako međunarodni akteri igraju veliku ulogu u regionu, ipak je donošenje odluka na liderima Zapadnog Balkana. “Čini se da se putem ova dva pitanja na koja ćemo se osvrnuti danas stavlja fokus rasprave na ekonomsku aktivnost i interese međunarodnih partnera. To je, dakako, razumljivo za regiju kao što je Zapadni Balkan, koja se sastoji od relativno malih ekonomija, a kojima su potrebne značajne investicije i infrastrukturni razvoj. Ipak, stava sam da će odgovori na ista proizaći iz suverenih odluka koje će donositi politički lideri regiona. One će odrediti budući prosperitet i sigurnost građana u regionu”, rekao je ambasador Reilly.

Naglasivši činjenicu da Zapadni Balkan ima Evropi mnogo toga za ponuditi, naveo je i da postoje različiti utjecaji na prostoru istog te da je na liderima regiona da biraju svoje međunarodne partnere, ali da to sa sobom nosi određene posljedice. Elaborirajući svoje prethodno navedene tvrdnje, rekao je: “Da li birate sklapati dogovore s autokratskim vladama iza leđa ljudi čiji porezi će na kraju snositi troškove istih; ili ne? Da li birate održivo ulaganje u zeleni i inkluzivni razvoj svoje industrije i svojih prirodnih resursa? Ili biste radije razdijelili državnu imovinu između sebe i svojih autokratskih međunarodnih partnera, a na štetu ekonomije? Ovi ekonomski izbori također oblikuju vaše vrijednosti i politike tj. da li sarađujete s međunarodnim partnerima koji zastupaju odgovorno upravljanje, vladavinu prava i jasno utvrđene ekološke i radne standarde? Ili birate put kojim se usporava napredak vaše zemlje? Vremenom smo vidjeli mnoge primjere na Zapadnom Balkanu, kao i drugdje, gdje su ti izbori učvrstili korupciju, ugrozili razvojni potencijal industrije i pogoršali život građana. I, naravno, ti izbori sa sobom nose određene geopolitičke posljedice: globalna umreženost vaše ekonomije oblikuje vašu vanjsku politiku i vrijednosti koje zastupate.”

Ambasador Reilly je zatim istakao kako je potrebno uskladiti ambicije međunarodnih aktera sa onim cjelokupnog regiona. U kontekstu toga je naveo da se može napraviti preokret u proizvodnji energije i preoblikovati Zapadni Balkan na način da bude čisti izvoznik zelene energije u ostatak Evrope. To zahtijeva, kako je rekao, istinsku posvećenost provedbi klimatskih i ekoloških ciljeva. „Potrebno je zajedničko djelovanje na način da je zapadno investiranje u zelenu energiju praćeno uključivanjem regije u sistem trgovanja emisijama Evropske unije, što pospješuje konkurentnost poslovanja na Zapadnom Balkanu i pomaže mu da ostane povezan s ostatkom kontinenta. Velika Britanija tome daje vlastiti doprinos. Nudimo više od 15 milijardi funti investicija regiji, od toga do 3 milijarde funti samo za BiH, i to sve kako bismo pomogli u realizaciji velikih projekata, dok također pomažemo u pronalaženju inovativnih rješenja za zadovoljavanje hitnih energetskih potreba. Naše kompanije igraju veoma važnu ulogu u razvoju industrije u regiji.“

Svoje izlaganje je završio rekavši kako Velika Britanija čvrsto stoji, zajedno sa građanima BiH i svojim međunarodnim partnerima, uz suverenu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu, regionalno povezanu s drugim zemljama Zapadnog Balkana i onu koja se rapidno kreće ka članstvu u EU i NATO-u. “Dame i gospodo, jasno je da su pred regijom važne odluke. Uz iskrene namjere i ispravna međunarodna partnerstva, Zapadni Balkan ima priliku za napredak, razvoj i integraciju u euroatlantsku zajednicu”, konstatovao je na samom kraju svog izlaganja.

Cijeli govor ambasadora Reilly-a se nalazi na ovom LINKU.

SESIJA I – EKONOMSKE POZICIJE GLOBALNIH I REGIONALNIH AKTERA NA ZAPADNOM BALKANU

Panel je otvorio prof. dr. Sead Turčalo koji je na početku rekao kako je geoekonomija karakteristična po tome što obje strane međunarodne utakmice imaju prednosti. Za razliku od toga, dodao je, geopolitika je tzv. „nulta igra“, gdje rijetko obje strane imaju pravo na benefite, i gdje „neko gubi da bi drugi odnio pobjedu“.

„Može se istaći, kako u regiji Zapadnog Balkana postoje tri velika ključna igrača tj. Narodna Republika Kina, Ruska Federacija i Europska Unija,“ rekao je prof. Turčalo. „Također, u pogledu ponašanja Kine u našem regionu, vidiljivo je kako su strategija i nastup Kine, odraz „lekcija“ naučenih tokom njenih privrednih pohoda u Africi i drugim dijelovima svijeta.“

Objašnjavajući ponašanje Kine naglasio je da se ono se u finansijskom smislu bazira na državnim kreditima kojima se finansira izgradnja ključne infrastrukture. Prof. Turčalo je naveo primjer susjedne Crne Gore koja nije mogla vraćati dug Kini, te je taj dug na kraju refinansirala Evropska unija. „Posljedice takvih nepovoljnih kredita, zbog nemogućnosti vraćanja, mogu rezultirati trajnim prenosom vlasništva nad ključnom infrastrukturom u korist Kine,“ zaključio je prof. Turčalo.

On je istakao da je Evropska Unija u nedostatku unitarnog predstavljanja svjesna svojih geopolitičkih ograničenja te se shodno tome okreće geoekonomskom aspektu, vjerujući da ovim metodama može dovesti do transformacije, ali ne samo institucionalne, već da je kroz ekonomski aspekt moguća i svojevrsna društvena transformacija. „Problem postoji između percepcije građana i njihovog političkog djelovanja, što se vidi iz nedavno objavljenog istraživanja Međunarodnog republikanskog instituta – IRI, prema kojem 66% građana u BiH smatra kako su prva tri ključna izazova za državu ekonomija u smislu životnog standarda, zatim produkcija, a na trećem mjestu nezaposlenost,“ naglasio je prof. Turčalo. „Tek nakon toga dolaze javna sigurnost i generalna politička situacija. Evropska unija često kao da zanemaruje društvene procese u BiH, jer građani na izborima ne donose odluke tražeći rješenja za predhodno navedene probleme, već se vode potpuno drugim određenjima. U ovakvoj igri, koju provode države poput Kine i Rusije, EU se ponaša kao postmoderni akter, a Kina i Rusija kao predmoderni akteri. Međutim ne možete efikasno odgovoriti na izazove ovakvog karaktera bez vraćanja na predmoderno geopolitičko djelovanje.“

Nažalost u pogledu našeg regiona, prema njegovim riječima, problem je što se na društvo i dalje gleda kao na post-konfliktno. Kako je podvukao, neefikasne institucije pod pritiskom globalnih ekonomskih kretanja, mogu se samo urušiti, od čega na kraju ostaju ljušture onoga što bi trebale predstavljati.

Ono što je ključni problem u odnosima EU prema regionu, jeste što se u jednom trenutku kreirao osjećaj kako je EU praktično odustala od integracije regiona u svoje okvire,“ rekao je prof. Turčalo. „Međutim globalna geopolitička kretanja su tim procesima dala novu energiju. Evropska unija je shvatila da je trenutna sigurnosna arhitektura ranjiva i da je potrebno djelovati hitno, pa se može tumačiti da je često spora reakcija EU na promjene, u ovom slučaju bila neuobičajeno brza. Također je važno istaći, da je sa sigurnosnog aspekta, poslije mnogih reakcija na mađarsko preuzimanje komande nad EUFOR-om u BiH, a kako bi se relaksirala situacija, od strane Vrhovnog štaba savezničkih sila u Europi (SHAPE) stavljeno do znanja da oni vrše stvarnu kontrolu nad savezničkim snagama u Europi, uključujući i EUFOR.“

U nastavku sesije riječ je imao prof. dr. Emir Hadžikadunić koji je odgovarao na pitanje: Koji je trenutni raspored moći u smislu velikih sila sa posebnim akcentom na SAD i Kinu, u geoekonomskom smislu?

Dr. Hadžikadunić je istakao da su prema svim trenutnim, dostupnim pokazateljima, Sjedinjene Američke Države svjetska ekonomija broj 1. “Njihovo učešće u svjetskom bruto društvnom proizvodu (BDP) je blizu 26%, tj. više od kineskog i ruskog kombinarano,” rekao je dr. Hadžikadunić. “Kineski stoji na oko 17 ili 18% dok je ruski samo 3%. Ukoliko na američki dodamo evropske saveznike, taj iznos dostiže 40% globalnog BDP-a. Dodavanjem američkih saveznika pafičkog regiona, iznos učešća liberalno demokratskih država dostiže skoro 50% ukupnog svjetskog BDP-a.”

Dr. Hadžikadunić je potom naveo da se često putem svojih zvaničnih kanala Ruska Federacija oglašava kako „nisu u ratu s Ukrajinom“, već sa NATO savezom. “Da ovo stavimo u specifičan pogled, ruski BDP je trenutno na nivou jedne američke savezne države, npr. New York, dok ga pojedinačno prestižu saveznici SAD-a u Evropi kao što su to Francuska ili Italija,” istakao je dr. Hadžikadunić. “Ugledni američki profesor John Mearsheimer je, analizirajući status Rusije, rekao da se u praktičnom smislu Rusija može posmatrati kao samo jedna velika benzinska pumpa.”

U pogledu drugog pitanja koji se ovdje otvara, dr. Hadžikadunić ističe kako prednost liberalnog zapada jeste valuta dolar. Ona je prema njemu stabilna i čvrsta. Naveo je vrlo interesantnim činjenicu da i sami Kinezi više trguju i vjeruju u američki dolar, nego u svoju valutu – Yuan. “Druga stvar je pitanje radno sposobnog stanovništva, jer je u slučaju SAD, broj te populacije je u kontinuiranom blagom porastu, dok je npr. u slučaju Kine i Rusije u opadanju, što predstavlja strukturalnih problem za Kinu i Rusiju,” kazao je dr. Hadžikadunić. “Treća ključna stvar mjerenja moći među globalnim akterima jeste soft power, ili meha moć, gdje su prve u svijetu Francuska i SAD, dok je Rusija ubjedljivo na zadnjem mjestu. Sjedinjene Američke Države izdvajaju duplo više za odbranu od Rusije i Kine posmatrano u uporednom smislu. Od prvih 15 država koje najviše izdvajaju za vojsku na svijetu, 11 njih su saveznici ili sigurnosni partneri SAD-a.”

S druge strane, prema njegovim riječima, ako se analiziraju trendovi u posljednja tri desetljeća, i na zapadu i u SAD-u, također postoje struktrualni problemi na koje Kina i Rusija imaju svojevrsne odgovore i prednosti u ovom momentu. Naglasio je kako je impresivni rast Kine u navedenom periodu vidljiv kroz brojke, gdje je u posljednih 30 godina bio duplo veći od ekonomskog rasta SAD-a i saveznika.

“Učešće Kine u globalnom BDP-u 1990. godine je bio oko 3%, dok je danas to oko 17/18%,” iznio je podatke dr. Hadžikadunić. “Kineska ekonomija je 1990. godine bila 7%, a danas je ona 80% američke ekonomije, što u historiji mjerenja ovih geoekonomskih pokazatelja prije nije zabilježeno. Kina se nalazi na prvom mjestu kada je u pitanju vanjska trgovina. Singapurski ekspert i diplomata Kishore Mahbubani kaže da ovo stoljeće pripada Aziji upravo zbog ovog nevjerovatnog rasta Kine, gdje Kina zauzima prvo mjesto u automobilskoj industriji i umjetnoj inteligenciji na primjer, što je samo početak. Danas je evidentno kako je indeks liberalne demokratije, u smislu broja liberalno demokratskih država u stalnom padu, dok 2/3 država svijeta pripada autokratskim državnim poredcima, koji ujedno postaju vođe ekonomskih odnosa i praktično primati u svjetskoj ekonomiji. Mnogi poznavaoci geopolitičkih kretanja tvrde kako mi danas živimo jednu tranziciju i svijet može ostati unipolaran, kako trenutno jeste, bipolaran (SAD i Kina) ili multipolaran. John Mearshemir tvrdi kako SAD neće dozvolit Kini da preuzme ekonomski primat bez ulaska u sukob.”

Pitanje Balkana i blagonaklonosti pojedinih međunarodnih stranih aktera prema iredentističkim lokalnim konceptima poput “srpskog, albanskog ili hrvatskog” svijeta, kako je rekao dr. Hadžikadunić, može samo otvoriti mogućnost za ulazak u igru većih igrača u regionu. Dodao je da takvi koncepti slijede logiku suverenističkih principa, koji bi cijeloj Evropi u praktičnom smislu probudili anarhiju, što odgovara Rusiji. “Time je i jasno kako rat u Ukrajini trenutno nije rat za teritorije, već rat za određenje novog poretka na starom kontinentu,” zaključio je dr. Hadžikadunić.

Dr. Mirela Imširović je govorila o projekciji Kine na Zapadnom Balkanu te u kojoj mjeri je Kina prisutna u zemljama naše regije, posebno u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Da bi razumjeli kineski strateški interes u tim zemljama, kako je rekla, potrebno je posmatrati okvir njenog prisustva kroz tri glavna koncepta u regionalnom kontekstu interakcije: teritorij, vanjska politika zemalja Zapadnog Balkana i njihovi ciljevi. „Bosna i Hercegovina i Srbija zasnivaju svoju vanjsku politiku na različitim prioritetima,“ rekla je dr. Imširović. „Prioritet BiH su euroatlantske integracije, dok je prioritet Srbije koncept „četiri stupca vanjske politike“ što  omogućava Srbiji da diversifikuje svoje spoljnopolitičke odnose i minimizira rizike od pretjerane zavisnosti od jednog partnera. Ovakav pristup Srbije je ustvari reflekcija realpolitike u konceptu trenutnih međunarodnih odnosa u kojima Srbija nastoji balansirati svoje interese između velikih globalnih i regionalnih sila. Time Srbija nastoji održati ravnotežu sigurnosti.“

Ona je naglasila da se Srbija svojim navedenim karakteristikama (teritorijom, vanjskom politikom i ciljevima) uklapa u kontekst „Novog puta svile“, pa je samim tim jasno zašto je Srbija jedna od prvih država koje je kineski predsjednik posjetio. Prema njenim riječima u sklopu projekta „Put svile“ ključni faktori, pored razmjene roba, dobara i usluga jeste i transport. „Ipak, krajnji cilj Kine je naravno tržište Evropske Unije koje je  stabilno,“ dodaje dr. Imširović. „Ono funkcioniše na utvrđenim i poznatim pravilima, te ima visoku moć plaćanja, što je itekako primamljivo za Kinu.“

Dr. Imširović je istakla kako će geopolitički faktori također imati značajan utjecaj na ekonomsku poziciju zemalja Zapadnog Balkana. Regionalna stabilnost, pristup tržištima EU, odnosi s susjednim zemljama i integracija u međunarodne organizacije poput EU i NATO-a, naglasila je, bit će ključni čimbenici koji će oblikovati ekonomsku perspektivu regije. „Konkurencija između Kine, EU, Amerike i drugih vanjskih aktera za utjecaj u regiji imat će posljedice na ekonomiju zemalja Zapadnog Balkana,“ rekla je dr. Imširović. „To će se osjetiti posebno kada su u pitanju uvjeti trgovine, političkih odluka i pristupa resursima.“

Mišljenja je da bez obzira što se svijet nalazi u ekonomskom tranzicijksom periodu, kineske investicije u budućnosti, ukoliko se budu odvijale ovim kontinuitetom, bit će sve zastupljenije na Zapadnom Balkanu. Na kraju je zaključila da su ipak vanjska politika i strateško određenje Bosne i Hercegovine vrlo jasni, a to je euroatlantski put, koji će bez obzira na prepreke, biti uspješno dovedeni do kraja.

Četvrti panelista bio je prof. dr. Adnan Efendić koji je fokus svog obraćanja stavio na značaj unapređenja efikasnosti institucija kako bi se postigao socio-ekonomski napredak društva, uključujući u konačnici i bolji kvalitet života građana. Kako je rekao, naučno je potvrđeno da preko 50 faktora utiče na ekonomski rast jedne zemlje, međutim četiri su ključna: resursi, tehnologija, radna snage i “pravila igre” koja omogućavaju poslovanje, a to su institucije. “Mi smo početkom 90-tih godina dobili naučno razvijen koncept Nove institucionalne ekonomije, koji se bazira na integriranju neekonomskih institucija u ekonomski sistem,” istakao je prof. Efendić. “Ekonomisti su od ranije poznavali značajnost monetarnih i fiskalnih institucija, ali su bile zanemarene neekonomske institucije poput vladavine prava, zaštita vlasničkih prava, efikasnost regulacije i efikasnost uprave. Američki ekonomista Douglass North upravo je dobio Nobelovu nagradu iz ekonomije za svoj doprinos integriranju šire koncepcije institucija u ekonomski mehanizam, a inspiraciju je crpio i iz iskustava evropskih tranzicijskih zemalja. Zemlje u okruženju koje su danas ekonomski uspješne jesu one koje su u tranzicijskom periodu uspjele neekonomske institucije efikasno razviti i dovesti do pune funkcionalnosti.”

Prof. Efendić je u nastavku govorio o migracijama, naročito o fenomenu emigriranja iz BiH, kao i dalje prisutnim intencijama za emigriranjem kod velikog procenta stanovnika. U kontekstu različitih migracionih forma, kako je naglasio, novija iskustva upućuju na prisustvo cirkularnih migracija gdje stanovništvo cirkuliše prema inostranstvu, odnoso odlazi i dolazi, uključujući i novi fenomen de facto života u dvije države. “Najbolji primjer za to jeste Bosanska krajina, tako da su bojazni o odlasku skoro svih stanovnika iz države neozbiljne,” rekao je prof. Efendić. “Događaju se naravno i promjene na tržištu rada a povišena primanja različitih zanimanja čini se da počinju da utječu na povratak radne snage u Bosnu i Hercegovinu. U vezi budućih mogućih značajnijih povrataka u BiH, potrebno je razvijati novi zakonski i institucionalni okvir za ekonomske povratnike, jer donose posebnu dinamiku kroz nove vještine, finansijski, ljudski i društveni kapital. Ekonomski povratnici su sistematski poduzetniji i u prosjeku obrazovaniji od prosjeka u državi, te su itekako važan razvojni potenijal koji treba dodatnu institucionalnu pažnju.”

Svoje izlaganje je završio istakavši da institucije moraju biti spremne i raspoložene za povratak ovih osoba u Bosnu i Hercegovinu kako bi podržale novi razvojni impuls baziran na fenomenu povratka kojeg ne treba zanemariti kao sporadični faktor.

SESIJA II – MOŽE LI PLAN RASTA EU UBRZATI EUROATLANTSKE INTEGRACIJE? 

Prof. dr. Azra Hadžiahmetović je prilikom otvaranja druge sesije istakla da je “Plan rasta” nastao iz političkih, sigurnosnih i ekonomskih interesa. Također ovim programom, kako je rekla, cilja se i nova politika proširenja, pa je to ujedno i odgovor mlakim reakcijama država Zapadnog Balkana na dosadašnje inicijative koje su došle iz EU.  Drugim riječima, kako tvrdi prof. dr. Hadžiahmetović, EU je “prozrela” političare na Balkanu i rade na promjeni svog pristupa.

„Ovom inicijativom, nastoje se objediniti sve prethodne inicijative sa mjerljivim ciljevima,“ rekla je prof. Hadžiahmetović. „Jedan od ciljeva Plana rasta jeste da se BDP zemalja Zapadnog Balkana u narednih deset godina udvostruči, što bi za BiH značio rast BDP-a od 7% godišnje. Plan rasta se sastoji iz četiri komponente gdje se prva odnosi na postepenu integraciju država Zapadnog Balkana u unutarnje tržište EU. Do sada je bila praksa da se države pripremaju na integraciju, dok će ovom inicijativom države imati priliku da vide konkretne benefite tokom samog procesa. Druga komponenta se ogleda kroz zajedničko regionalno tržište i akcioni plan za šta je zaduženo Regionalno vijeće za saradnju (RCC). Treća komponenta su reforme institucija koje će omogućiti prijeko potrebno unapređenje tržišta, dok je posljednja finansijska injekcija.“

Prof. Hadžiahmetović je napomenula da će za razliku od prethodnih inicijativa, tokom implementacije ove inicijative biti uključen i Ured evropskog javnog tužioca, koji će pratiti potrošnju sredstava, u punom smislu posežući za svojim nadležnostima. Također je istakla kako je ovaj region kroz posljednja dva desetljeća fokus raznih inicijativa, ali taj faktor objedinjavanja prijašnjih inicijativa i uspostavljenih institucija, jeste odraz snažnog nastojanja nastavka procesa ka postizanju ekonomske konvergencije, kao ubrzanog procesa ekonomskog razvoja. Bosna i Hercegovina je, naglasila je prof. dr. Hadžiahmetović, prema trenutnim pokazateljima ekonomskog rasta na posljednjem mjestu u odnosu na sve zemlje Zapadnog Balkana. Međutim, navela je, da upravo ovi visoko postavljeni ciljevi i preambiciozan pristup EU mogu obezbijediti dobre rezultate. Kako je dodatno podvukla, a u smislu povezanosti rasta makroregiona Evrope, utvrđeno je kako je i sama Evropska unija ocijenjena kao regija sa procijenjenim manjim rastom i to treba imati na umu u našem procesu rasta.

U svom daljnjem obraćanju prof. dr. Hadžiahmetović je istakla da su i ranije postojale dobre inicijative od strane EU koje su nastojale unaprijediti tržište u regionu, uzimajući za primjer CEFTA-u. U tom kontekstu je iznijela podatak kako bi se samo unapređenjem platnog sistema ostvarila ušteda od 500 miliona eura godišnje. „Unapređenje platnog prometa između ostalih osjetila bi i bh. dijaspora koja svojim doznakama uveliko i pozitivno djeluje na trenutnu ekonomsku klimu u BiH,“ rekla je prof. Hadžiahmetović. „Analizirajući druge inicijative kao što su Otvoreni balkan i Berlinski proces, uočeno je da za razliku od inicijative Plan rasta, pomenute inicijative nisu imale ekonomske specifikacije. Iako je Otvoreni balkan prošlost, to će se teško preboljeti naročito od Srbije.“

Prof. dr. Hadžihametović je navela da će prema procjenama proces proširenja koji se odnosi na 9 država, Evropsku uniju koštati 265 milijardi eura. „Na drugoj strani u EU postoji kohezioni fond koji trenutno koristi šest članica EU, kojim bi u slučaju proširenja bio ukinut pristup tom fondu. Upravo iz ovakvog i sličnih razloga postoji otpor unutar EU kada je u pitanju proces proširenja,“ zaključila je prof. Hadžiahmetović.

U svom obraćanju prof. dr. Nedžma Džananović Miraščija je istakla kako je zaokret u politici Evropske Unije došao nakon invazije Rusije na Ukrajinu i da ovo predstavlja neku vrstu “alibi politike”. Jedan od geopolitičkih odgovora EU bio je upravo otvaranje nove politike proširenja, posebno stavljajući u fokus Ukrajinu, koja je u oružanom sukobu, te Moldaviju koja je isto kao i Bosna i Hercegovina označena kao zemlja sa velikim sigurnosnim rizikom. „Sada je jasno da je ovo zaokret te su stvari postale malo drugačije jer EU nema drugog odgovora,“ rekla je prof. Džananović Miraščija. „Htjeli su reći ovo je sad ‘nešto veliko’, što u principu ne mora imati sadržaj niti de facto ishod, ali se time pokazuje da se „nešto čini“ po ovim pitanjima. Međutim, ne postavlja se stvarno pitanje ‘šta sada sa Zapadnim Balkanom’?“

Naime, kako ističe prof. Džananović Miraščija, EU je zarobljena između geopolitičkog proširenja što se odnosi na Ukrajinu i Moldaviju i Zapadnog Balkana, odnosno birokratiziranog proširenja. „Dosadašnja praksa pokazuje da se metodologija pristupa treba promijeniti,“ navodi prof. Džananović MIraščija. „Također, jasno je da novi pristup naglašava potrebu da države moraju više razgovarati između sebe. Jedna od pogodnosti je svakako i multi-speed proces koji omogućava da neke države mogu brže proći određene korake. Ciljevi, kao što je npr. jedinstveno tržište, moraju biti ostvareni kroz i zajedno sa drugim procesima, dakle ne samo uz preslojavanje uvjeta za pristup EU, već kroz mjerenje pokazatelja i kroz malo ambiciozniji pristup prema ovom regionu. Jasno je da u EU postoje rezerve prema ovom prostoru, ali kao što je naglašeno, države moraju razgovarati.“

Prema njenim riječima ova čekaonica u kojoj je BiH mora biti upotrijebljena da se izraze ne samo kroz naše obaveze i mogućnost, već i kroz naše želje. Možda ta buduća integracija, kako je naglasila, neće ići u potpuno članstvo s početka, već kroz jednu snažnu i funkcionalnu integraciju u institucionalne okvire EU, dakle jedna izmijenjena forma članstva, uz sve beneficije, ali bez učešća, tj. prava glasanja i odlučivanja u političkom odlučivanju u EU.

„Na drugoj strani, BiH je sama sebi otežala proces pristupanja prihvatanjem mehanizma koordinacije gdje 14 osoba (političkih osoba/lica) ima mogućnost veta na procese priključenja EU,“ istakla je prof. Džananović Miraščija. „Ipak, rečeno je kako nešto u samom procesu integracije zaista nije uredu, jer je nakon Soluna samo Hrvatska uspjela doći do ispunjavanja očekivanja, uz deceniju ubjeđivanja da su Srbija i Crna Gora šampioni EU integracija. Izgleda da je i veoma nebulozni narativ, kako je Ukrajina šampion EU integracija malo splasnuo. Dakle, radi se o nerealnim dimenzijama i preuveličavanju tog procesa integracija Ukrajine, koji nisu imali proces Stabilizacije i pridruživanja, niti isti put ka Evropskoj Uniji.“

U svom daljnjem obraćanju, prof. dr. Džananović Miraščija se dotakla narativa koji je prisutan u javnosti, a koji se odnosi na navodno postojanje alternativa EU. Kako je rekla alternativa EU nije ‘Istok’ nego trenutno stanje u kojem se BiH i društvo u njoj nalaze.

Prof. dr. Mirza Kršo se nadovezao na svoje prethodnike i stavio akcenat na konkretne benefite koji proizilaze iz Plana rasta EU, istaknuvši kako ne postoje alternative EU putu. „Evropska Unija, na nivou svog supranacionalnog (nad-državnog) kapaciteta, jeste najvažniji partner Bosne i Hercegovine i naša prva adresa,“ podvukao je prof. Kršo. „Naime, EU je naš najveći ekonomski partner i da je EU ekonomska destinacija broj jedan za BiH. Od 1996. godine do danas npr. 95% svih donacija dolaze sa Zapada. Ovdje u Bosni i Hercegovini je na sceni neki kvazi eksperimentalni ekonomski pristup, gdje jedan entitet pokušava imati odvojeni, alternativni put ekonomskog razvoja, sa fokusom na Istok i odvajajući se od EU, čime nam se pred očima materijalizira sva pogubnost takvog izbora.“

U nastavku obraćanja prof. Kršo je naveo da su ekonomski interesi neupitni za bh. društvo i nosioce vlasti, međutim to isto društvo nerijetko se vodi emocijama koje su često suprotne vlastitim ekonomskim interesima birajući političare koji ne sprovode interese društva već isključivo sopstvene, kao npr. lideri u RS-u.

Istakao je primjer da istraživanja o doniranim sredstvima Bosni i Hercegovini pokazuju da pojedine države koje smatramo prijateljima  uopće nisu u vrhu ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. „Dobro bi bilo da shvatimo da se ekonomija bazira na obostranim interesima, stoga je na nama da to artikuliramo i osmislimo,“ istakao je prof. Kršo. „Također, istaknuti su benefiti jedinstvenog evropskog platnog prostora kao jednog od inicijalnih integrativnih procesa u koje naša država ulazi kroz proces pristupanja EU, gdje itekako možemo biti na dobitku, uz dobro planiranje i rad. Dakle neupitan je ekonomski interes u plejadi projekata i procesa, a realizacija je drugo, dakle potrebno je usvajanje zakonskih i podzakonskih akata, koji će otključati provođenje pozitivnih integrativnih procesa.“

Također je naveo da problem vođenja ekonomskog napretka države jeste usvajanje zakonske regulative o gasu i diverzifikaciji gasnog sektora sa istočnom i južnom interkonekcijom. „Bizrano je, kako veće prednosti u tom procesu pripadaju entitetu koji se aktivno protivi državnom zakonu, gdje je vidljiva destruktivnost takvih politika,“ naglasio je prof. Kršo. „Također, istaknuti su benefiti Plana rasta, u kontekstu da, jasno je da su pred nas postavljeni uslovi, ali na drugu stranu, naša proaktivnost, nije za pohvalu. Obzirom da postoji generalno i široko odobrenje građanstva za proširenje i integraciju, što je jedinstveno za cjelokupnu teritoriju Bosne i Hercegovine, logično bi bilo kako bi makar ti procesi na nivou političkih predstavnika imali jako dobre rezultate.“

Prema njegovim riječima dobar primjer je energetski sektor, gdje bi mali napredak bi mogao izazvati lavinu dobrih promjena, međutim površnim pristupom i aktivnom destrukcijom državnih interesa iznutra, nanosimo štetu sami sebi i usporavamo reformske procese.

Posljedni panelista konferencije, Dr. Muamer Džananović u svom obraćanju je istakao kako mu je iskreno žao da živimo u društvu u kojem postoji potreba, da neko ko istražuje ratne zločine počinjene prije trideset godina, kao što je to on, mora da daje osvrt na posljedice ratnih strahota, zločina na ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. On nadalje elaborira kako EU svojim fondovima podupire nacionalističke aktere u BiH, jer dosadašnji način djelovanja EU ne može ostvariti značajniji utjecaj na promjenu narativa kod nosioca vlasti u BiH. Evropska unija je, prema njegovim riječima, utvrđivala svoju politiku u regiji na bazi svojih iskustava, jer su i oni sami prošli kroz proces gašenja ekstremističkih politika i ideologija. „Šta se desilo pa mi imamo puno radikalniju retoriku nego ona iz 90’ godina,“ rekao je dr. Džananović. „Može se braniti teza da mnogim investicijama u regiji upravljaju retrogradne snage, što EU svjesno ili nesvjesno podržava.“

Dr. Džananović smatra kako je na sceni historijski revizionizam gdje se i dalje negira genocid u Srebrenici bez obzira na svjesnost da je genocid i pravna i naučna  istina. „Nije proces negiranja stihijski, jer su ogromni novci uloženi u proces negiranja,“ ističe dr. Džananović. „Kada god se nastupa u ime BiH i na polju ekonomskih tema koje se tiču svakog građanina, politički predstavnici iz bh. entiteta RS nastupaju na temeljima svoje agende provodeći politike koje su štetne po Bosnu i Hercegovinu.“

Na kraju panel diskusije dr. Džananović je istakao jednu od izjava Slobodana Miloševića koja je bila upućena vlastima u manjem bh. entitetu nakon okončanja agresije na BiH. „Naime, u ovoj izjavi bivši predsjednik SR Jugoslavije je rekao da kroz postojanje RS-a postoji osnova za „združivanje“, tada sa Srbijom i Crnom Gorom,“ naglasio je dr. Džananović. „Dalje je Milošević rekao da to vjerovatno neće sprovesti generacija kojoj se obraća, ali da će doći generacija koja će imati priliku da ostvari taj cilj.“

Izvještaj pripremili: 

Adnan Muratović

Edlin Buljubašić

Faris Darman