Izraz hibridna prijetnja odnosi se na akciju koju provode državni ili nedržavni akteri, čiji je cilj podrivanje ili nanošenje štete kombinacijom otvorenih i prikrivenih vojnih i nevojnih sredstava. Hibridne prijetnje kombinuju dezinformacije, kibernetičke napade, ekonomski pritisak, raspoređivanje neregularnih oružanih grupa i upotrebu redovnih snaga, često tokom dugotrajnog vremenskog razdoblja i u međusobnoj povezanosti.

Hibridni rat se grubo definiše kao ratovanje u ‘sivoj zoni’, koja se često nalazi tik ispod praga oružanog sukoba. Dizajniran je tako da naruši povjerenje javnosti u civilno društvo i demokratske temelje, prvenstveno putem cyber napada na kritičnu infrastrukturu, uključujući energiju, ili ciljanim metodama plasiranja dezinformacija. U tom smislu, predstavlja potencijalnu prijetnju suverenitetu, jer nacijama, terorističkim organizacijama i kriminalnim akterima, daje relativnu anonimnost zbog mogućnosti da  jeftinim metodama dobiju veliku korist i utiču na politiku i političke poteze drugih država.

Rusija je jedan od najaktivnijih aktera hibridnog rata i najučinkovitije ga je primijenila u svojoj ilegalnoj aneksiji Krima 2014. godine. Kremlj ga nastavlja koristiti i danas, posebno za ostvarenje željenih političkih ishoda u nekim zemljama, poput podrivanja prozapadnih vlada, podjele i slabljenja NATO saveza ili unapređenja vlastitih ekonomskih interesa. I Kina se nedavno uključila u cyber napade i kampanje dezinformisanja usmjerenih na NATO saveznike predstavljajući ozbiljan rizik za kritičnu infrastrukturu, uključujući energetsku infrastrukturu, kao što je istaknuto u nedavnom izvještaju stručnjaka NATO-a 2030.

U konačnici, izazovi hibridnog ratovanja za energetski sektor potencijalno mogu poremetiti političku i vojnu efikasnost i koheziju NATO-a. Savezu će trebati vremena i truda da se suprotstavi tim prijetnjama ako se želi riješiti energetske ovisnosti članica i djelovati kao platforma za izgradnju zajedničke slike složenog operativnog rizika i ranjivosti.

Energetski sektor je sve više meta

Upotreba hibridnog ratovanja se povećava. U protekloj deceniji zabilježen je dramatičan porast hibridnih prijetnji širom svijeta: od cyber napada, preko kampanja plasiranja dezinformacija pa do tajnih vojnih operacija. Prijetnje su sve češće, složene, destruktivne i prisilne. Evidentne su šire ekonomske i sigurnosne posljedice hibridnog ratovanja, posebno kada se primjenjuju na energetski sektor.

Rusija je pokrenula niz hibridnih prijetnji protiv energetskih dobara, politika ili zaliha NATO saveznika, kao i drugih zemalja. Koristila je političke i ekonomske poluge protiv Bugarske i Rumunije, u kombinaciji sa kampanjama dezinformisanja, kako bi potkopala njihove napore da smanje zavisnost od ruskih izvora energije. Prekidi u opskrbi korišteni su i u prošlosti, najpoznatiji u slučaju Ukrajine 2009. godine, baltičkih država prije toga, a nedavno i protiv Bugarske.

Rusija je također u Mađarskoj iskoristila svoj ekonomski i politički uticaj za unapređenje svoje energetske agende, gdje je sada u toku proširenje Nuklearne elektrane Paks koja će koristiti rusku energetsku tehnologiju. Isto tako, Rusija je u Njemačkoj iskoristila svoje komercijalne i političke veze, kao i druge sumnjive zlonamjerne uticaje, kako bi unaprijedila kontroverzni plinovod Sjeverni tok II vrijedan 12 milijardi eura, a čija je izgradnja u zavšrnoj fazi. Štaviše, 2020. godine osumnjičena ruska grupa, Berserk Bear APT je pokrenula kibernetske napade na njemačke energetske kompanije i bila je umiješana u prethodne kibernetske napade na njemačke komunalne kompanije u 2018. godini.

Kibernetski napadi na energetske resurse koje podržava Rusija identificirani su i u nizu drugih članica Alijanse, uključujući Poljsku, Tursku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države. U nekim slučajevima su se te cyber kampanje odvijale istovremeno sa drugim hibridnim prijetnjama energetskim sredstvima, kao što su napori zloćudnog uticaja i smanjenja opskrbe prirodnim plinom. Imajući sve to u vidu, jasno je da je tokom protekle decenije i sa sve većom snagom, Rusija vodila usklađenu hibridnu kampanju usmjerenu na podrivanje energetske sigurnosti Saveza.

U istom razdoblju, među zemljama partnerima NATO-a, hibridna ruska kampanja bila je najočitija u Ukrajini, kombinujući prekide u opskrbi, kibernetičke napade, kao i ekonomski i politički uticaj. Uloženi su napori na polju dezinformisanja javnosti kako bi se potkopala energetska sigurnost zemlje i prouzrokovala politička nestabilnost. Najteži udar je bio ruski prekid opskrbe prirodnim plinom 2009. godine, da bi i nakon toga napadi bili nastavljeni postajući sve složeniji i silniji.

Značajan primjer je cyber napad Black Energy na zapadnu ukrajinsku elektranu u decembru 2015. godine koji je ugasio struju za gotovo četvrt miliona stanovnika tokom šest sati. Nakon toga, godinu dana kasnije, uslijedio je sofisticiraniji napad na elektroenergetsku mrežu koja je opskrbljivala glavni grad Kijev korištenjem opasnog softvera CrashOverride / Industroyer. Iako kraćeg trajanja i opsega od prethodnog napada, cilj je bio mnogo zlokobniji jer je bio usmjeren na ugrožavanje električnih sigurnosnih releja koji se koriste za zaštitu opreme glavnog pogona napajanja. Da ga analitičari nisu otkrili, završna faza napada bi, osim kratkotrajnog ometanja opskrbe, mogla dovesti do fizičkog uništenja skupe i teško zamjenjive opreme.

Izvan euroatlantskog područja, Iran i druge sumnjive države, trenutno vode složenu hibridnu kampanju protiv energetskih dobara Saudijske Arabije. Ova kampanja može biti ilustracija budućnosti hibridnog rata, posebno u domenu energetske sigurnosti. I tajnim i otvorenim vojnim operacijama, kao i upotrebom posredničkih snaga, Iran je više puta poremetio ili na neki drugi način napao saudijsku energetsku infrastrukturu.

Moguće dogovaranje neprijateljskih aktera u tekućoj iranskoj kampanji protiv Saudijske Arabije je posebno zabrinjavajuće i može imati posljedice po saveznike u NATO-u. Konkretno, kibernetski napad 2017. godine na kompleks Petro Rabigh, koji je rezultirao skupim isključenjem i forenzičkim čišćenjem objekta, zamalo nije izazvao nekontrolisano ispuštanje plina i njegovu ekploziju. Uprkos početnim nagađanjima da je Iran isključivo odgovoran za opasni i zlokobni Triton koji se koristio u napadu, Sjedinjene Države su došle do zaključka da je taj softver razvila Rusija, što je rezultiralo uvođenjem sankcija istraživačkoj instituciji povezanoj s njegovim razvojem. Zlonamjerni softver je također umiješan u napade na energetske kompanije u Sjedinjenim Državama.

Ostale sumnjive aktivnosti u iranskoj kampanji uključuju dva udara bespilotnih letjelica iranskih saveznika Hutija na saudijske rafinerije, prikriveni napadi na dva saudijska registrovana tankera za naftu u Perzijskom zaljevu i, nedavno, napadi na dva tankera sa stranom zastavom u saudijskim lukama na Crvenom moru. Evidentno je da je udar drona na Saudijsku rafineriju Aramco Abqaiq krajem 2019. godine, za koji su odgovornost preuzele snage Hutija, omogućio Iranu opravdanje, pomogavši mu da otkrije slabosti protuzračne odbrane u Saudijskoj Arabiji.

Rizik za NATO i saveznike

Saveznički čelnici naglasili su važnost energetske sigurnosti na NATO summitu u Briselu 2018. godine: „Stabilna i pouzdana opskrba energijom, diverzifikacija ruta, dobavljača i energetskih resursa kao i međusobna povezanost energetskih mreža od presudne su važnosti i povećavaju našu otpornost na politički i ekonomski pritisak. Iako su za ova pitanja prvenstveno odgovorne nacionalne vlasti, energetski razvoj može imati značajne političke i sigurnosne implikacije na saveznike i uticati na naše partnere.”

Kritična energetska infrastruktura predstavlja potencijalne ciljeve, koji bi protivniku mogli pružiti primamljive prednosti kao što su:

• ometanje opskrbe energijom upravo kad neprijateljska vlada učini nešto što će vjerojatno privući NATO-ov odgovor;
• Doprinos prekidu usluga u civilnoj infrastrukturi o kojoj zavisi vojska i koji može potkopati socijalnu koheziju;
• pokazivanje vlastitih destruktivnih sposobnosti za zastrašivanje.

Štaviše, zlonamerne cyber aktivnosti su efikasne, jeftine (za državu) i negirajuće.

Kako svijet ima sve više koristi i sve više zavisi od novih tehnologija sa interneta i ukupne industrije interneta, društva i njihove infrastrukture postaju ranjiviji. U energetskom sektoru međusobna povezanost globalnog lanca opskrbe energijom osigurava bolju efikasnost i ekonomiju obima. Međutim, izlaganje operativne tehnologije većem pristupu i međusobnoj povezanosti, također kreira bezbroj pravaca iz kojih dolaze napadi. Kako se globalna energetska infrastruktura proširuje i integriše, te je sve više ovisna o povezivanju, već svjedočimo rastu cyber kriminalaca. Oni često imaju podršku država u raspoređivanju zlonamjernih softvera sposobnih da poremete distribuciju energije na sve širem području.

Rasprava o Huawei / 5G koja se vodila protekle godine ilustruje još jednu veliku zabrinutost. Ako se razmjesti u državama članicama NATO-a, bi li Huaweijeva komunikacijska oprema mogla poslužiti kineskoj vladi da uđe u nju i ugrozi saveznike?

Počinje li hibridna prijetnja poprimati novu dimenziju? Trebamo li sada biti zabrinuti ne samo zbog cyber napada, već i zbog fizičkog hardvera koji se instalira u kritično važnoj infrastrukturi, posebno kada se taj hardver proizvodi u potencijalno neprijateljskim zemljama, ili bi taj hardver mogao biti neovlašteno iskorišten i izmjenjen u toku isporuke kupcu?

Takve potencijalne ranjivosti pojavljuju se i u energetskom sektoru. Na primjer, uključuju li novoizgrađene elektrane na Zapadu kritične komponente proizvedene u Kini? Da li bilo koja od komponenata ima korisne dodane funkcije i funkcionalnosti? Postupajući po takvim zabrinutostima, američka administracija zaplijenila je transformator kineske proizvodnje od 3 miliona dolara na putu do Kolorada, strahujući da bi mogao biti korišten za ugrožavanje elektroenergetske mreže u Sjedinjenim Državama. Ubrzo nakon toga, Administracija je donijela izvršnu odredbu kojom se zabranjuje stranim protivnicima isporuka kritičnih komponenti za mrežu.

Sve više umreženo „bojno polje“, međusobno povezano i potpuno zavisno od energetske i komunikacijske infrastrukture države domaćina, pružit će mnoštvo potencijalnih pravaca napada iz kojih bi protivnik mogao poremetiti protok tečnog goriva ili raspoloživost snage na tom polju.

Čak bi i kratkotrajno ili povremeno uskraćivanje usluge moglo uticati na sposobnost NATO snaga da se kreću što bi imalo pogubne učinke na osiguranje operativne misije u scenariju kolektivne odbrane, obuhvaćene članom 5 osnivačkog ugovora NATO-a. NATO-ov Strateški koncept iz 2010. napominje da Alijansa mora „razvijati i održavati robusne, pokretne i rasporedive konvencionalne snage kako bi izvršavale i naše odgovornosti prema članu 5 i ekspedicione operacije Saveza, uključujući NATO snage za reagovanje“. Upravo su ti ‘nedostaci u vojnoj mobilnosti’ istaknuti u izvještaju Centra za analizu evropske politike iz maja 2020. godine pod nazivom Jedan bok, jedna prijetnja, jedno prisustvo: strategija za istočni bok NATO-a.

NATO je prepoznao prijetnju energetskoj sigurnosti i hibridnom ratovanju. Još na samitu u Bukureštu 2008. godine, saveznici su primijetili ulogu NATO-a u energetskoj sigurnosti, a potom su otvorili NATO centar superiornosti za energetsku sigurnost u Vilnjusu 2012. godine. Nedavno je NATO podržao uspostavu Evropskog centra superiornosti za suzbijanje hibridne prijetnje, koja je svečano otvorena u Helsinkiju u oktobru 2017. godine.

U 2020. godini NATO-ov odbor za nauku i tehnologiju službeno je odobrio osnivanje istraživačke radne grupe koja će se fokusirati na energetsku sigurnost u eri hibridnog ratovanja. Okupljajući više od 80 istraživača iz preko desetak zemalja, radna grupa će analizirati hibridnu prijetnju po energiju i njen utjecaj na vojnu spremnost i sposobnost NATO-a za izvršenje misije, infrastrukturnu otpornost kao i sposobnost članova da sudjeluju u NATO misiji, te na kraju, koherentnost Saveza.

Jedan od ključnih aspekata ovog napora je pružanje pregleda stanja energetske sigurnosti na nivou cijelog Saveza. Istraživački timovi identificirat će ranjivosti na hibridno-energetski rat u područjima kao što su vojna operativna efikasnost, komunikacijske mreže, tržišne ekonomije i održavanje vitalnih usluga energetskog sektora za društvo kao i povjerenje javnosti u vladine institucije. Istraživanje će također nastojati pružiti niz mogućih strategija ublažavanja i kontramjera koje bi NATO i države članice mogli provesti.

Brzi razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija, i naša sve veća ovisnost o njima, otvorili su novu domenu ratovanja, što bi moglo potencijalno negativno uticati na političke i vojne funkcije NATO-a. Sveprisutnost digitalne povezanosti, sposobnost poricanja umiješanosti u napade i prednosti narušavanja kritične energetske infrastrukture iskorištavanjem operacija ovisnih o mreži pokrenuli su evoluciju hibridnog ratovanja. NATO je jedinstveno pozicioniran da konsoliduje napore saveznika kako bi ublažili ove ranjivosti i iskoristili lekcije naučene na ovom polju. Samo jedinstvom napora svojstvenih Savezu može se postići odgovarajući nivo interoperabilnosti za otkrivanje, odvraćanje i oporavak od potencijalno razarajućih hibridnih napada na širu energetsku infrastrukturu.

Izvor: NATO

Autori: Dr Arnold C. Dupuy radi za Internacionalnu korporaciju primjenjene nauke (SAIC) i predsjedavajući je programa NATO-ove Organizacije za nauku i tehnologiju proučavanja hibridnog ratovanja. Dr. Dan Nussbaum je član u Pomorskoj postdiplomskoj školi, predsjedavajući NPS Energetske akademske grupe i mentor je programa NATO-ove Naučno-tehnološke organizacije za proučavanje hibridnog ratovanja. Vytautas Butrimas radi na području industrijske kibernetike za NATO-ov Centar izvrsnosti za energetsku sigurnost. Alkman Granitsas je savjetnik za komunikacije u kompaniji Kyklos Associates sa fokusom na pitanja javne politike.