Ako se Sjedinjene Američke Države iznenada nađu gurnute u masovni rat s Rusijom na cijelom evropskom kontinentu, čelnici Pentagona vjerojatno bi pokušali odmah iskoristiti puni arsenal sposobnosti NATO-a.
Na primjer, poljski borbeni avioni F-35 mogli bi otkriti pokretne ciljeve kao što su ruski brodovi u Baltičkom moru i odmah poslati koordinate razaraču američke mornarice koji djeluje u dometu za ispaljivanje protivbrodskih raketa. Možda taj isti poljski F-35 leti skupa sa danskim i norveškim F-35 avionima, dok kontroliše radne bespilotne letjelice iz kokpita, od kojih jedna otkriva sisteme ruske protiv-vazdušne odbrane u blizini ukrajinske granice? Možda su saveznički avioni F-35, povezani zajedničkom vezom za razmjenu podataka, u stanju brzo poslati podatke o ciljevima kopnenim jedinicama američke vojske koja je naoružana preciznim projektilima velikog dometa? Upravo takvu vrstu ratnog scenarija sada predviđaju i provode Pentagon i njegovi saveznici u NATO-u.
Ova vrsta borbene operacije bi iskoristila sve prednosti nove mrežne tehnologije, omogućene umjetnom inteligencijom i kompjuterskom automatizacijom, kako bi se raspoređenim i teško naoružanim savezničkim snagama omogućila informativna povezanost za identifikaciju ciljeva, a zatim paljbu iz oružja velikog dometa, kao i razmjenu operativnih podataka pod uslovima visoke prijetnje.
Izazov ove vrste, koji teži proširenju Pentagonovog zajedničkog programa prekograničnog povezivanja podataka sa NATO saveznicima, učesnici nazivaju “misijom partnerskog okruženja”. To je termin koji se odnosi na identifikaciju kao krajnji taktički cilj modernog ratovanja vođenog informacijama.
„Ono čime se želimo pozabaviti su izazovi spajanja podataka, u koordinaciji između različitih borbenih pozicija. Dakle, nadziremo integraciju strateških i taktičkih sistema i smanjujemo višak aplikacija i mreža naših partnera,“ izjavila je brigadni general iz Indo-pacifičkog zapovjedništva Jacqueline Brown, tokom webinara nazvanog “Osiguravanje okruženja za misiju preko nepouzdanih mreža i infrastrukture”.
Namjera ovih nastojanja je uspostavljanje brzorastuće multi-domenske veze između američkih jedinica te proširenje te mreže na saveznike. Mnogo toga može se postići korištenjem automatizovane brze obrade podataka koja može objediniti, analizirati i integrisari različite baze podataka.
“Imamo puno izvora informacija koji će nam pomoći da shvatimo operativno okruženje, ali iskreno, puno tih informacija je uneseno i još uvijek ih je teško podijeliti,” rekao je na webinaru vazduhoplovni brigadni general Jeffrey Valenzia, koji je ujedno i zamjenik šefa kabineta za strategiju, integraciju i zahtjeve kao i direktor Zajedničkih snaga za integraciju.
“Mnogo toga se odnosi na čistu brzinu i ono o čemu se često raspravlja, a to je vrijeme od prepoznavanja mete do pucanja, nešto o čemu američki zapovjednici redovno razgovaraju tj. o brzini djelovanja po pripritetima,” rekao je na panelu jedan od naučnika iz firme namjenske industrije Raytehon.
„Raytheon mora uzeti u obzir dozvoljena kašnjenja u cjelojupnom sistemu, tako da će se odluke morati donositi vrlo brzo. Ako se pojavi malo kašnjenje u komunikaciji, teško bi bilo izvesti u okruženju gdje se zahtjeva visoka sigurnost“, rekao je Ed Conklin, direktor tehnologije, Raytheon kompanije.
Ključna tehnika za smanjenje kašnjenja, opisao je Conklin, je pronalaženje tehničkih sredstava za međusobno koordiniranje odvojenih centara radi usmjeravanja pravih podataka na pravo mjesto u pravo vrijeme.
Izvor: The National Interest
Autor: Kris Osborn je urednik odbrane za nacionalni interes i ranije služio u Pentagonu kao visoko kvalifikovani stručnjak u Uredu pomoćnika ministra vojske za akviziciju, logistiku i tehnologiju. Osborn je također radio kao vojni specijalista u nacionalnim TV mrežama. Radio je kao gost i vojni stručnjak za Fox News, MSNBC, The Military Channel i The History Channel. Takođe je magistrirao komparativnu književnost na Univerzitetu Columbia.
