„Dronovi su tu da ostanu. Naviknite se na to,” bio je naslov u časopisu Time u maju 2018. godine. Zaista, u posljednje dvije godine zabilježeni su veliki pomaci na polju bespilotnih avionskih sistema (UAS) i robotike uopšte.  Ipak, većina aplikacija tek dolazi jer će u sljedećih pet godina vjerovatno u široku upotrebu ući civilni dronovi za gradsku mobilnost, dostavne službe, upravljanje krizama, oporavak od katastrofa i opskrbu u hitnim slučajevima.

Uz to, s vojnog gledišta, ulazimo u takozvano „drugo doba bespilotnih letjelica“ u kojem svi konkurenti, od protivnika do terorista i nedržavnih aktera, uključuju bespilotne tehnologije u svoju standardnu ​​taktiku i koncept operacija, izazivajući tradicionalnu nadmoć saveznika u vazduhu u većini sukoba.  Kao primjer, terorističke grupe, poput ISIL-a / Daesh, koristile su komercijalne bespilotne letjelice za planiranje, pripremu i izvršavanje napada na bojnom polju.  Također, pojas Gaze nedavno je postao jedno od najaktivnijih arena za moderno ratovanje bespilotnim letjelicama, usljed opsežne upotrebe dronova kako od strane izraelske vojske, tako i Hamasa.

Međutim, dva nedavna događaja značajno su oblikovala globalni narativ na polju dronova i njihove sigurnosne posljedice.  Prvo je u decembru 2018. godine, nekoliko dana prije novogodišnjih praznika, upad nekontrolisane bespilotne letjelice na pistu teško pogodio aerodrom Gatwick u blizini Londona, što je dovelo do zatvaranja aerodromskih operacija za gotovo tri dana i finansijske štete u milionima eura za aerodromske operatore, avio kompanije i putnike. Drugo, u septembru 2019. pobunjenici Hutija izveli su masovni koordinirani udar bespilotnim letjelicama na dva postrojenja za proizvodnju nafte u Saudijskoj Arabiji, uzrokujući obustavu proizvodnje na nekoliko sedmica, uz evidentnu fizičku štetu i gubitak kapaciteta za proizvodnju nafte, koji se procjenjuju na šest posto svjetske opskrbe.

Ova dva događaja imaju jedan zajednički faktor jer savršeno prikazuju upotrebu i potencijalne efekate asimetričnog angažmana između strana čija se relativna moć značajno razlikuje. Uz vrlo ograničena sredstva, učesnici su mogli izazvati velike gubitke za žrtve, u smislu finansijskih implikacija, strateške nezavisnosti i percepcije javnosti. Štaviše, u sve povezanijem svijetu, efekti su se postepeno širili na globalnoj osnovi. Prvi događaj donio je ozbiljne sigurnosne probleme zbog masovnih poremećaja   u evropskom vazdušnom prometu prema drugim destinacijama, dok je drugi imao veliki uticaj na proizvodnju nafte, berze i globalne cijene nafte širom svijeta u sedmicama koje su slijedile.

Međutim, ova dva događaja su takođe vrlo različite prirode. Događaj u Gatwicku vjerovatno je uzrokovan jeftinom rekreativnom komercijalnom bespilotnom letjelicom, pilotiranom u blizini aerodroma. Ali napad na Saudijsku Arabiju počinjen je kombinacijom bespilotnih letjelica s fiksnim krilima i balističkim raketama, koje su ciljale stratešku imovinu u svojevrsnom zračnom napadu izvedenom na distanci od nekoliko stotina kilometara. Potencijalne protivmjere su takođe veoma različite u ova dva slučaja. Za rješavanja prvog slučaja, tržište trenutno nudi razne vrste bespilotnih letjelica za suprostavljanje (C-UAS), u rasponu od elektronskog ratovanja do mreža i dron-na-dron tehnoligija.  Ali za obranu od zračnog udara, kao u drugom slučaju, rješenje je mnogo bliže području tradicionalne protuzračne odbrane.

Nekontrolisani razvoj događaja

Tehnologija dronova se, ipak, razvija vrlo brzo. Buduće komercijalne tehnologije, od teretnih bespilotnih letjelica do novih koncepata komandovanja i upravljanja, od samostalnih letjelica do eskadrila te od izbjegavanja sudara do multimodalnih operacija, biti će veliki izazov trenutnim rješenjima na polju suprostavljanja dronovima (C-UAS). Pojava 5G tehnologije zajedno sa kapacitetima koje pruža internet, otvoriće mogućnost upravljanja bespilotnim letjelicama putem interneta s bilo kojeg mjesta na svijetu. Zamislite budućnost u kojoj bi bilo moguće lansirati eskadrile dronova preko svih glavnih evropskih aerodroma u isto vrijeme?

Dobra vijest je da i tehnologija suprostavljanja dronovima (C-UAS) postaje naprednija. Od originalne samostalne opreme, novi sistemi postaju sofisticiraniji, integrišući i stapajući različite tehnologije, koristeći inovativne pristupe kao što su mašinsko učenje, fuzija senzora, kognitivni i holografski radari i proširena stvarnost.

Investicije se također usmjeravaju na ovo tržište. Prema podacima Instituta za odbranu i napredovanje vlade, američko Ministarstvo odbrane, 2019. godine potrošilo je oko 900 miliona dolara na rješenja C-UAS, dok se očekuje da će globalno tržište dostići 6,6 milijardi američkih dolara do 2024. To je, u stvari,  početak nove vrste klasične utrke u odbrani, u kojoj će se proizvođači dronova i kontra-dronova boriti za primjenu najpametnijih i najinovativnijih tehnologija, dovodeći aktuelno izdanje C-UAS do novih visina, šireći se prema novim domenima i konceptima, od elektroničkog do cyber rata kao i od kinetičkog do laserskog i energetskog oružja.

Brojači bespilotnih letelica: Opasan problem

Ipak, stručnjaci, učesnici u industriji i vojno osoblje slažu se s činjenicom da nikada neće postojati niti jedno “magično rješenje” za suočavanje s prijetnjom koju donose bespilotne letjelice. Samo kombinacija tehnologija i taktika bilo bi održivo rješenje u budućnosti. To se još više pokazuje u operativnom kontekstu. Bespilotnoj letjelici koja leti brzinom od 20 metara u sekundi, trebalo bi manje od minute da se pređe jedan kilometar. To znači da od trenutka otkrivanja, a idealno bi bilo da postoji mogućnost da se sa sigurnošću utvrdi i namjera drona, operater ima samo nekoliko sekundi da reaguje.

Zbog toga će budući proizvodi bespilotnih letjelica morati imati dodatnu samostalnu kontrolu upravljanja, iako danas svi ti proizvodi funkcionišu na način rada gdje je “čovjek u sistemu”. To će biti posebno potrebno za one zadatke koji bi mogli biti preveliko opterećenje za čovjeka/operatera, tj. nemogućnost ljudske obrade ogromne količine podataka kada se odluka mora donijeti u nekoliko sekundi.

Suočavanje s takvim scenarijem je “opasan problem”, tj. problem koji se ne može riješiti tradicionalnim sekvencijalnim i logičkim pristupima. Opasni problemi se ne mogu riješiti, oni se mogu samo vremenski ograničiti. Da bi se ograničio problem kada je u pitanju suzbijanje dronova (C-UAS), jedina mogućnost je duboko razumijevanje, predviđanje trendova, zamišljanje željenog krajnjeg ishoda te rad na tome. Ispostavlja se da je „srebrni metak“ kombinacija različitih pristupa koji su svi pažljivo koordinirani a to su: razumijevanje, spremnost, inovacije, saradnja i sposobnost prilagođavanja.

NATO-ov pristup

Sveobuhvatno razumijevanje prijetnje i duboka svijesnost situacije, ključni su za bolju pripremljenost. Provođenjem detaljnog istraživanja koje ove prijetnje donose uz strateško predviđanje, pomoći će u donošenju budućih politika, jačanju otpornosti Saveza i poboljšanju procesa planiranja.

Pored toga, suzbijanje prijetnje koju donose bespilotne letjelice, zahtijevaće veću saradnju na svim nivoima:

• na tehničkom nivou, gdje pojedinačna rješenja nikada nisu učinkovita ako nisu integrirana u širi odbrambeni kontekst;
• na taktičkom nivou, kako bi bili sigurni da su protumjere za otklanjanje prijetnje efikasne, kako bi se izbjegla kolateralna šteta;
• na operativnom nivou, jer suzbijanje dronova (C-UAS) treba biti neometano integrisano u više domena;
• na strateškom nivou je presudan cjelovit pristup vlade za suočavanje s prijetnjom.

Konačno, neophodno je i inovativno razmišljanje izvan okvira. To uključuje brzo dovođenje novih naučnih i tehnoloških koncepata na bojno polje, kreiranje novih pristupa nabavci, stvaranje konkurentnog i kooperativnog okruženja za akademsku zajednicu, industriju i operativne zajednice, upravljanje novim konceptima i taktikama i mjenjanje tradicionalnih pristupa.

Na toj osnovi, NATO provodi namjenski napor na polju suzbijanja bespilotnih letjelica (C-UAS) od 2019. godine, predvođen posebnom novom radnom grupom koja okuplja u jednom unikatnom forumu potrebnu stručnost različitih zajednica u svim savezničkim državama. U roku od dvije godine to je postao forum pouzdanosti, u kojem saveznici raspravljaju o specifičnim problemima, surađuju na praktičnim rješenjima i uče jedni od drugih. Prvi važni koraci koji su poduzeti uključuju promociju tehničke i operativne interoperabilnosti, koordinaciju inovativnih projekata i izvođenje eksperimenata i vježbi.

Zaštita imovine i osoblja od zlonamjernih bespilotnih letjelica (UAS) sve je veći problem. “Stvar koja je svima bila na umu bila je suprostavljanje dronovima (C-UAS)”, rekla je američka zamjenica sekretara obrane za akviziciju i održivost Ellen Lord početkom 2020. godine, najavljujući uspostavljanje zajedničkog malog ureda koji će se baviti suprostavljanju bespilotnim letelicama, koji će voditi i upravljati naporima C-UAS-a u američkom Ministarstvu odbrane. “Vidimo da male bespilotne letjelice postaju sve popularniji izbor u naoružanju … i mi moramo biti okretni i usmjereni ka tom izazovu.“

Suzbijanje bespilotnih letjelica uključuje sve tipične probleme koje će moderno ratovanje donijeti: Nekontrolisanu i brzo razvijajuću tehnologiju, neosnovan pravni okvir i složena etička pitanja i standardne prakse koje su neprikladne za rješavanje izazova. Svi ovi različiti elementi su također savršena studija slučaja koja govori o tome kako bi se NATO i njegove države članice mogle nositi sa izazovima koje postavljaju buduće nove i ometajuće tehnologije u drugim poljima.

Izvor: NATO

Autor: Claudio Palestini radi u Sektoru za borbu protiv terorizma NATO-ve Divizije za nove sigurnosne izazove, koji se bavi razvojem sposobnosti, posebno na polju suzbijanja dronova.