Prvi cilj separatističkih aktivnosti jeste da ponavljanjem izjava o raspadu Bosne i Hercegovine, čija je realizacija nemoguća u ovom momentu, vremenom naviknu javnost kako bi nenormalno postalo normalno i prihvatljivo.
Na upit Tiberija zašto su se pobunili, Baton Dezitijatski je odgovorio: “Vi (Rimljani) ste krivi za ovo, vi ste poslali za čuvare vaših stada ne pse ili pastire, nego vukove”.
Batonu Breučkom, koji je bio najvažniji zapovjednik ustaničkog Saveza u panonskom području, sigurno je bilo dosta rata koji je nanio do tada golemu štetu Donjoj Panoniji. On je bio i stariji od Batona Dezitijatskog i sigurno je bio manje sklon nastavku sukoba i naklonjeniji pregovorima i kompromisu.
Federacijom je likvidirana Herceg-Bosna a krajnji cilj je bio i likvidacija tadašnje strukture Republike Srpske koja se trebala utopiti u federaciju kantona.
Izbijanje i naglo širenje ustanka je od početka izazvalo i nervozu, pa i strah i paniku u Rimu i Italiji. Po Veleju Paterkulu, August je na senatskoj sjednici izjavio da ako se ne poduzmu krajnje mjere da će neprijatelj za deset dana biti pred Rimom.
Tako se razbuktao rat koji će trajati pune tri i po godine i ugroziti i samu Imperiju i zaustaviti njeno napredovanje za vrijeme Augusta. U to vrijeme tri grada su predstavljala tri glavne tačke u rimskoj kontroli nad Ilirikom i to su bili provincijska prijestolnica Salona (današnji Solin), i dva grada u dubokoj kontinentalnoj unutrašnjosti, Siskia (današnji Sisak) i Sirmium (današnja Srijemska...
Kada je riječ o Miloševiću, njegovi zahtjevi prema “grčkim prijateljima” su redovno ispunjavani u vidu različite podrške, na što je on znao odgovoriti idejom o stvaranju konfederacije između Srbije i Grčke, uz uključivanje cjelokupne teritorije Makedonije koja bi prema tom planu trebala biti podjeljena ravnopravno između Srbije i Grčke.
Lokalni rimski garnizon (riječ je vjerovatno o posadi koja je trebalo da brine i osigurava prikupljanje auksilijarnih snaga, a možda je riječ i o veteranima “pod zastavom”) je intervenirao. Ovu rimsku jedinicu su prvotni ustanici uništili. I tek nakon ovoga uspjeha, i ostali u tome taborištu okupljeni auksilijari su se pobunili i tako stvorili moćnu vojsku pod komandom Batona Dezitijatskog.
Da je odmah nakon rata bilo dozvoljeno vraćanje prognanih građana u njihove predratne domove, oba entiteta bi u potpunosti i u stvarnosti bila multietnička. Oni to jesu u slovu izvornog Dejtona, dok je u stvarnosti učinjeno sve da se entitet RS pretvori u entitet jedne etničke skupine.
Suprotno tvrdnjama da je američka liberalna hegemonija izvor nestabilnosti, njena misija u Evropi bila je uspješna i uzajamno korisna i prije i nakon Hladnog rata.
